Zoonotski potencijal parazitoza lovačkih pasa na području ZDK

Prema trenutnim podacima Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Zeničko-Dobojski Kanton (ZDK) broji četrnaest registriranih lovačkih društava. Veliki broj ovakvih društava ukazuje i na potrebu za korištenjem lovačkih pasa. Ovi psi, izloženi su različitim terenskim uslovima i divljim životinjama. Kao takvi, prijemčivi su za razvoj i prijenos parazitarnih oboljenja. Osnovni aspekt promatranja zdravstvene zaštite lovačkih pasa obuhvaćaju infektivne bolesti koje se javljaju kod pasa u vezi sa lovom. Naročit značaj poklanja se opasnostima koje iz njih proizlaze po javno zdravlje.

Lovci i njihovi psi mogu biti izloženi zaraznim bolestima ne samo od zaraženih životinja, već i putem insekata vektora te kontaminiranog tla i vode. Bolesti koje se prenose sa životinja na ljude, bilo direktnim kontaktom sa životinjom ili kontaminiranom površinom ili vodom, gutanjem proizvoda životinjskog porijekla (uključujući meso i mlijeko) ili prijenosom insekata sa životinje nazivaju se zoonozama. Insekti kao što su komarci, krpelji, muhe, buhe ili grinje služe kao vektori koji mogu prenijeti infekciju sa zaražene životinje na drugu životinju ili osobu. Zoonoze, zajedničke za pse i čovjeka, veoma su važne i kao takve se suzbijaju po zakonu, odnosno podliježu obavezi dijagnosticiranja, prijavljivanja i iskorjenjivanja po veterinarskoj legislativi u Bosni i Hercegovini (BiH), te prema svjetskoj Organizaciji za zdravlje životinja (OIE). Prema podacima iz literature u BiH psi mogu biti domaćini više od četrdeset (40) vrsta parazita. Polovina od ustanovljenih vrsta mogu parazitirati i uzrokovati oboljenja ljudi (ehinokokoza, larva migrans, giardioza, kriptosporidioza, itd.) i mogu predstavljati ozbiljan javnozdravstveni problem. Helminti (Taeniidae, Echinococcus granulosus, Toxocara canis, Unicinaria stenocephla, Trichuris vulpis i dr.) i protozoa (Giardia duodenalis, Entamoeba spp., Cryptosporidium spp. i dr.) svojom raširenošću, visokom incidencom i izraženim patogenim djelovanjem predstavljaju značajne vrste parazita kod pasa.

Jaja i larve parazita mogu se održati i do sedam godina u tlu, a na površinama biljaka i do pet mjeseci. Istraživanje provedeno na području ZDK iz 2017. godine pokazalo je da je čak 78,3% uzoraka zemljišta bilo pozitivno na razvojne oblike parazita. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine (WHO), više od 1,5 milijardi ljudi u svijetu je zaraženo parazitima koji se mogu prenijeti preko tla.

Podaci sa područja grada Zenice iz 2019. godine govore da je od ukupnog broja ispitanih uzoraka fecesa pasa, 65,18% bilo pozitivno na razvojne oblike parazita zoonotskog karaktera. Za vrste parazita koje se razmnožavaju preko vektora potrebno je provoditi posebne mjere za kontrolu i prevenciju. Globalne promjene klimatskih uslova omogućavaju nesmetan razvoj populacije krpelja i insekata tokom većeg dijela godine, što predstavlja značajan javnozdravstveni rizik. U Evropi i ostatku svijeta se sa rastućim interesovanjem radi na praćenju i kontroli parazitarnih oboljenja. Populacija lovačkih pasa predstavlja interesantnu sferu istraživanja zbog kontakta sa divljim životinjama i njihovom životnom  sredinom, te opasnostima koje iz njih proizlaze po javno zdravlje. Oboljenja ljudi i pasa mogu da zavise od mesta gde se lovi, pa je od velikog značaja postojanje epizootioloških podataka za pojedine regije ili za čitavu teritoriju BiH. Trenutno nema dostupnih podataka o prisustvu i proširenosti parazitoza kod populacije lovačkih pasa na području ZDK. Zbog nedostatka ovih podataka ostaje nepoznata činjenica u kojoj mjeri su lovački psi rizik za javno zdravlje. Potpuna  analiza  zdravstvenog  stanja  lovačkih  pasa  zahtijeva  procjenu postojanja svijesti kod lovaca o opasnostima kojima su izloženi ljudi i životinje tokom lova, ocjena provođenja preventivnih mjera kod pasa, postojanje  pojedinih infekcija i definiranje  rizika po  zdravlje  pasa i ljudi u vezi sa lovom.

Dostupna istraživanja koproloških analiza, ukazuju na prisustvo velikog broja parazita kod lovačkih pasa širom planete. Među najčešćim su Toxocara canis, Trichuris vulpis, Ancylostoma caninum, Uncinaria stenocephala, Toxascaris leonina, Capillaria spp.,  Angylostrongylus vasorum, Strongyloides stercoralis, Alaria alata, Dipylidium caninum, Echinococcus spp.,  Cryptosporidium spp., Giardia duodenalis, Cystoisospora canis i dr.

 Uloga čovjeka u zdravstvenoj zaštiti lovačkih pasa

Činjenica da je lov povezan sa opasnostima od izloženosti infektivnim uzročnicima, nameće potrebu da kod lovaca postoji svijest o mogućim rizicima u vezi sa lovom. Takođe je neophodno da se kod lovaca uspostavi odgovarajući nivo informisanosti u vezi sa bolestima divljih životinja od kojih im prijeti opasnost. Informacije koje moraju da budu dostupne lovcima odnose se i na postupke pomoću kojih rizici mogu da se smanje. Glavna uloga u navedenim mjerama pripada veterinarskoj profesiji. Primjena i sprovođenje navedenih mjera očekuje se od lovaca. Američka veterinarska medicinska asocijacija (AVMA, 2022) postavlja zahtjeve pred vlasnike lovačkih pasa:

–       Obavezna vakcinacija, u skladu sa pravilima struke i važećim propisima.
–       Redovne konsultacije sa doktorima veterinarske medicine o pravilnim preventivnim mjerama zaštite od endoparazita, ektoparazita i vektora (prevencija babezioze, anaplazmoze, dirofilarioze i dr.).
–       Redovne laboratorijske kontrole fecesa na prisustvo endoparazita od kojih su mnoge zoonotskog karaktera.
–       Kontinuirana edukacija o parazitarnim bolestima i opasnostima po zdravlje čovjeka i psa.

ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG  KANTONA

– UVOD

– TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)

– TEMA II – DIROFILARIOZA

– TEMA III – GIARDIOZA PASA

– TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)

– TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA