ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA – TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA
Krpelji su ektoparaziti koji predstavljaju značajne vektore (prijenosnike) različitih patogenih mikroorganizama. Hrane se sišući krv različitih vrsta kičmenjaka u stadiju larve, nimfe i adulta. Ovi paraziti mogu biti i rezervoari uzročnika bolesti prenošenjem patogenih mikroorganizama na nove generacije. Krpelji imaju posebne receptore pomoću kojih osjete ugljen dioksid, mliječnu kiselinu, amonijak i butansku kiselinu kod sisara i na taj način pronalaze domaćina na kojeg se prikače. Pomoću specifičnog usnog aparata-rilice probadaju kožu i sišu krv. Ubod krpelja je bezbolan jer luče anestetičke materije pa je teško osjetiti njihov ubod. Zaraze se prilikom uzimanja krvnog obroka na šumskim životinjama i glodarima i kao takvi su izvor zaraze za domaće, divlje životinje ali i za čovjeka. Patogeni mikroorganizmi iz probavnog sistema krpelja prelaze u pljuvačne žlijezde te kod ponovnog uzimanja krvnog obroka na drugom domaćinu zajedno sa slinom ulaze u krv domaćina. Nakon sisanja, krpelji povećavaju svoju veličinu nekoliko puta, a ženke mogu i do sto puta povećati svoj volumen.
Krpelji iz porodice Ixodidae važni su za veterinarsku i humanu medicinu i predstavljaju prijetnju za zdravlje životinja i ljudi. Globalno zagrijavanje može omogućiti brži godišnji (populacijski) razvoj krpelja. Pored mehaničke i toksične uloge krpelja na ljude i životinje, njihova vektorska uloga u prijenosu bolesti različite etiologije predstavlja značajan etiološki faktor za zdravlje ljudi i životinja. Kao biološki vektori, krpelji olakšavaju prijenos protozoa i rikecija (Babesia spp., Theileria spp., Anaplasma spp., Ehrlichia spp., itd.), a kao fakultativni i obavezni prenositelji prenose brojne agense bolesti stoke i divljih životinja (Francisella tularensis, Coxiella burnetii, Staphylococcus aureus, Borrelia burgdorferi, virus encefalitisa, virus omske hemoragijske groznice itd.). Na mjestu uboda nastaje oštećenje kože i mogu se razviti hipersenzitivne reakcije.
U potrazi za hranom, krpelji se kreću u radiusu od nekoliko metara. Najčešća staništa su šume, visoke trave, grmovi, šiblje i različiti predjeli prekriveni žbunastom vegetacijom. Lovci i njihovi psi posebno su osjetljivi na bolesti koje prenose krpelji zbog vremena provedenog u okruženjima zaraženim krpeljima. Prevencija uboda krpelja najvažniji je korak u prevenciji bolesti.
Sezonska aktivnost krpelja, koji preferiraju toplo i vlažno vrijeme, zbog globalne promjene klimatskih uslova više nije ograničena samo na proljeće i jesen te krpeljne bolesti mogu biti prisutne tokom cijele godine.
Krpelji imaju povoljne klimatske uslove za razvoj u Bosni i Hercegovini (BiH), gdje prosjeci nadmorske visine iznose oko 525 m, a 75% teritorije BiH ima visinu do 1.000 m.
Prema dosadašnjim istraživanjima u BiH, najzastupljenija je vrsta Ixodes ricinus, zatim Dermacentor marginatus marginatus, Rhipicephalus bursa, Hyalomma marginatum marginatum, Rhipicephalus sangvineus, Haemaphysalis punctata, Dermacentor reticulata i Ixodes hexagonus.
Ujedom krpelja, kod čovjeka se najčešće javlja Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a moguća je pojava i tularemije, Q groznice, erlihioze, babezioze i neke rikecioze.
Babezioza
Za vlasnike pasa, od posebnog značaja je bolest babezioza. Babezioze su parazitske bolesti domaćih, divljih sisara i čovjeka uzrokovane krvnim parazitima, protozoama iz familije Babesidae i roda Babesia. Najčešće su akutnog, a rjeđe hroničnog toka. Bolest je rasprostranjena širom svijeta, a pojavljuje se i u mnogim područjima naše zemlje naročito kod pasa, rjeđe kod goveda i ovaca, a najrjeđe kod konja. Ove protozoe parazitiraju i razmnožavaju se u eritrocitima prijemljivog i infestiranog domaćina i jedni su od najrasprostranjenijih krvnih parazita na svijetu.
Glavni vektor za Babesia canis smatra se krpeljska vrsta Rhipicephalus sanquineus, zatim Dermacentor marginatus i D. Reticulata.
Simptomi bolesti su nespecifični ali je neophodno obratiti pažnju i potražiti stručnu pomoć u slučaju pojave:
- Promjene ponašanja životinje (apatija, brzo umaranje, malaksalost, gubitak apetita)
- Povećanje tjelesne temperature
- Ubrzano disanje i rad srca
- Promjena boje urina (pojava krvnih boja)
- Povraćanje
- Blijede ili žute sluznice
- Opstipacija ili dijareja
Cilj liječenja je sprječavanje razmnožavanja parazita u crvenim krvnim ćelijama (eritrocitima). Kod promjene uobičajenog ponašanja vašeg ljubimca, neophodna je hitna intervencija u cilju pozitivnog ishoda liječenja i oporavka.
Prevencija i zaštita lovaca i lovačkih pasa
Bolesti koje prenose krpelji predstavljaju opasnost i za lovce i za njihove pse. Obično se prenose na ljude putem uboda krpelja, ali kontakt kože s unutarnjim tekućinama zaraženih krpelja također predstavlja rizik od infekcije. Prevencija uboda krpelja najvažniji je korak u prevenciji bolesti koje prenose krpelji.
– Nanesite repelente protiv krpelja i insekata na izloženu kožu i odjeću.
– Ako koža postane mokra od znoja ili vode, obrišite i ponovno nanesite na suhu kožu.
– Raspršite odgovarajući repelent na vanjsku odjeću, uključujući cipele.
– Izbjegavajte nositi istu odjeću bez prethodnog pranja kako biste uklonili potencijale krpelje.
– Nosite majice dugih rukava i duge hlače, uvucite nogavice u čarape.
– Provedite tjelesne provjere odmah nakon povratka s aktivnosti na otvorenom u područjima.
– Koristite ogledala ako je potrebno, ali provjerite sve dijelove tijela i uklonite sve pronađene krpelje.
– Provjerite djecu, posebno iza ušiju, stražnji dio vrata, oko struka te unutar i duž linije kose.
– Uklonite pričvršćene krpelje pincetom. Ako pinceta nije lako dostupna, možete improvizirati tako da prste zaštitite papirom, folijom žvake ili plastičnom vrećicom za sendvič i uhvatite krpelja što bliže koži, povlačeći ga prema gore ravnomjernim, ujednačenim pritiskom.
– Ne okrećite krpelja dok ga vadite – to može dovesti do toga da usni aparat ostane u koži, što povećava rizik od infekcije.
– Nemojte pokušavati ugušiti krpelja vatom natopljenom alkoholom – to će dovesti do regurgitacije krpelja dok su mu usni dijelovi još u koži i može povećati rizik od infekcije.
– Izbjegavajte direktan kontakt s tijelom krpelja jer njegove tekućine mogu biti zarazne.
– Zahvaćeno područje operite sapunom i vodom, te dezinfikujte mjesto ugriza i ruke sa 70 % alkoholom.
Za zaštitu lovačkih pasa, lovci se trebaju posavjetovati sa svojim veterinarom, ali osnovne smjernice uključuju:
– Uz preporuku veterinara, primijenite topikalne ili sistemske tretmane za kontrolu krpelja;
– Ako je moguće, ograničite pristup područjima zaraženim krpeljima;
– Tretirajte kućicu ili mjesto gdje borave psi. Posavjetujte se sa svojim veterinarom i/ili institucijom za kontrolu štetočina o najsigurnijoj i najprikladnijoj alternativi;
– Krpelje pričvršćene na pse potrebno je odmah i pažljivo ukloniti, koristeći iste smjernice kao što su gore navedene za uklanjanje krpelja sa ljudske kože;
– Ako je u pitanju veći broj krpelja, životinje se mogu kupati ili prskati rastvorima, emulzijama ili suspenzijama akaricidnih sredstava. Kod pasa i mačaka, mogu se koristiti posebne zaštitne ogrlice.
Kontrola krpelja ima veliki značaj za zaštitu zdravlja ljudi i životinja. Poznavanje profila vrsta i sezonske dinamike pojave krpelja u određenom području, zajedno sa informacijama o klimi i karakteristikama drugih faktora od ključne su važnosti za učinkovitu kontrolu i prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima. Također, važna je kontinuirana edukacija stanovništva, naročito vlasnika pasa o bolestima, vektorima i prevenciji. Redovna upotreba antiparazitika, spot on repelenata, zaštitnih ogrlica, izbjegavanje šetnje na terenima obraslim grmljem, šipražjem i u visokim travama i pregledom životinje nakon svakog boravka u prirodi mogu pomoći u prevenciji nastanka oboljenja. Kontrola i uništavanje krpelja na pašnjacima vrši se provođenjem agrotehničkih mjera, uklanjanjem biotope za život i razmnožavanje krpelja. Pašnjake treba očistiti od šikara, korova i žbunja. Daljnje studije koje koriste sada dostupne molekularne alate i one koje će se razviti, dovesti će do boljeg razumijevanja historije ovih organizama, uključujući njihov prijenosni ciklus i potencijalnu ulogu samog parazita kao imunomodulatora.
ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA
– TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)
– TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)
– TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA