Kretanje je ključ za čuvanje zdravlja kostiju i prevenciju osteoporoze. Redovna fizička aktivnost ne samo…
Nematode (Okrugli crvi)
ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA – TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)
Odrasli oblici ovih crva mogu boraviti u gastrointestinalnom traktu, krvi, limfnom sistemu ili potkožnom tkivu. Alternativno, nezrela (larvalna) stanja mogu uzrokovati bolest kroz njihovu infekciju različitih tjelesnih tkiva. Najveći broj antiparazitarnih tretmana je usmjeren prema nematodama.
Toksokaroza
Toksokaroza predstavlja zapostavljenu parazitsku zoonozu koja pogađa milione pedijatrijske i adolescentske populacije širom svijeta, posebno u siromašnim zajednicama. Ova bolest uzrokovana je infestacijom sa larvama Toxocara canis . Ovaj okrugli crv predstavlja tihu prijetnju sa progresivnim uticajem na javno zdravlje. Toxocara spp. izuzetno su česti paraziti pasa i mačaka u cijelom svijetu. Ankete na uzorcima prikupljenim iz Sjedinjenih Američkih Država pokazuju da više od 30% pasa mlađih od 6 mjeseci ispuštaju jaja T. canis u vanjsku sredinu. Toxocara spp. ostvaruje svoj životni ciklus u psima i mačkama. Oni predstavljaju glavni izvor kontaminacije jajima u vanjskoj sredini. Moguća je i infestacija mladunčadi preko majke, dojenjem i transplacentarnim putem.
- canis može se prenositi i ingestijom (gutanjem) prijelaznih domaćina: jaja se unesu u ćelije malih sisara (npr. kunići) i larve prodiru u crijevni zid i migriraju u različita tkiva. Životni ciklus je završen kada psi pojedu ove domaćine. Larve ovih parazita razvijaju se u adulte u tankom crijevu. Ljudi su slučajni domaćini koji se zaraze ingestijom infektivnih jaja iz kontaminiranog zemljišta ili ingestijom zaraženih prelaznih domaćina (goveda, ovce, perad). Nakon gutanja, larve iz jaja prodiru u crijevni zid i prenose se cirkulacijom u različita tkiva (jetra, srce, pluća, mozak, mišiće, oči). Larve ne podvrgavaju daljem razvoju na ovim lokacijama, ali mogu izazvati ozbiljne lokalne reakcije koje su osnova humane toksokaroze.
Iako infestacija kod ljudi može biti asimptomatska, parazit Toxocara ima ozloglašenu tendenciju da izaziva ekstra-intestinalne patologije. Glavne kliničke prezentacije toksokaroze su visceralna larva migrans (VLM), očna larva migrans (OLM) i kutana larva migrans (CLM). Zbog nespecifičnih simptoma ove bolesti, njen medicinski i javnozdravstveni uticaj često je podcijenjen. Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) procjenjuje da je između 1 i 3 miliona ljudi zoonotički zaraženo larvom migrans svake godine. Ženke T. canis mogu producirati do 200.000 jaja dnevno i njihove larve su najčešći uzročnik larve migrans
Razvojni oblici Nematoda (okrugli crvi) ako se unesu u probavni trakt čovjeka (T. canis, Trichuris vulpis i dr.) ili larve penetriraju preko kože (Ancylostoma caninum, Uncinaria stenocephala i dr. ) u stadiju invazione larve uzrokuju patogeno djelovanje u pojedinim organima ili tkivima, iako se u njima ne razvijaju do adulta. Patogeno djelovanje zoonotskih parazita na organizam čovjeka zasniva se na mehaničkom i toksičnom djelovanju. Moguće kontraindikacije su bolovi u stomaku, mišićima i zglobovima, nervna uznemirenost, glavobolja. Kutana larva migrans izaziva lezije na koži, eritem i papule na mjestu ulaska parazita. Nisu isključene moguće respiratorne smetnje, promjene krvne slike i oštećenja oka u slučaju okularne larve migrans (Slika 1.).
Toksaskarioza
Toxascaris leonina uzrokuju toksaskariozu (toxascariosis) najčešće pasa i mačaka, a mogu se zaraziti i ljudi. Isto tako, parazitira i kod drugih karnivora (lisice, kojoti, vukovi i dr.). Kosmopolitskog je karaktera. Parazitira u tankim crijevima, a dužina parazita je 6-10 cm. Razvojni oblici su larve L3 koje životinja unosi direktno u jajima poslije embrioniranja u vanjskoj sredini. Nakon što životinja unese jaja u probavni trakt, larve migriraju u zid crijeva gdje ostaju oko 2 sedmice, i za to vrijeme se presvuku u larve L4. Razvoj u preadulte i adulte odvija se u tankim crijevima. U razvoj mogu biti uključeni i glodari (Slika 2).
Ankilostostomoza
Lokalizacija Ancylostoma caninum je u tankim crijevima pasa i divljih karnivora i uzrokuje ankilostomozu (ancylostomosis). Dužina parazita je 1,0-1,8 cm, a prednji kraj tijela im je povijen na dorzalnu stranu. Usna čahura im je duboka, dobro razvijena sa 3 para zuba, oblika kandži psa ili mačke, tako da su često sive ili crvene boje, što zavisi od količine posisane krvi domaćina. Razvojni ciklus je direktan, a invazivni oblik je larva L3 koju životinja unosi peroralno ili perkutano. Pri peroralnoj infestaciji larve migriraju u sluznicu probavnog trakta, odakle ponovo izlaze u lumen u kojem se presvlače u larve L4, a zatim se dalje razvijaju do spolno zrelih oblika. Kod starijih pasa, čak i ako nisu bili ranije invadirani sa A. caninum, infektivne larve dospjele u organizam domaćina, migriraju u muskulaturu gdje u fazi letargije mogu ostati duži period. Ove larve mogu predstavljati rezervu za laktogenu infestaciju naredne generacije štenadi, ili njihovo reaktiviranje za respiratorni put do tankih crijeva domaćina, što se dešava pred završetak graviditeta. Infestacija fetusa je posljedica invadiranja skotnih kuja, gdje larve krvnim optokom majke kroz placentu dospiju u fetus. Pri laktogenoj infestaciji štenadi, larve se, osim u kolostrumu, nalaze i u mlijeku majke 20 dana iza okota. Različite vrste glodara mogu u svojim tkivima nakupljati larve trećeg stadija (L3), a ukoliko takve glodare pojedu psi, mogu se infestirati.
Lokalizacija parazita je u tankim crijeva pasa, mačaka i divljih karnivora, izaziva uncinariozu (uncinariosis), a dužina parazita je 0,5-1,2 cm. Uncinaria stenocephala ima usnu čahura u obliku lijevka, a na ventralnom rubu nalazi se par dentalnih ploča za sječenje i dva subventralna zuba. Razvojni ciklus je sličan kao kod Ancylostoma caninum, osim što je glavni put infestacije domaćina peroralan, dok manji broj larvi može dospjeti u nosioce perkutano. Nema intrauterine i laktogene infestacije kod U. stenocephala (Slika 4).
Trihurioza
Trichuris vulpis posjeduje vrlo tanak i dug prednji dio tijela, te je poznat kao ,,bičasti crv”, dok je stražnji znatno deblji i kraći. Stražnji kraj mužjaka je spiralno savijen i na njemu se nalazi jedan spikul koji je obavijen spikularnom ovojnicom u vidu prepucijuma, sa tankim hitinoznim trnićima. Vulva se nalazi na početku stražnjeg debljeg kraja tijela.
Parazit je dug 4,5-7,5 cm, a parazitira u cekumu i kolonu pasa i lisica, uzrokuje trihurozu (trichurosis). Razvojni ciklus T. vulpis je direktan, a životinja unosi jaja u kojima se formirala larva L1. T. vulpis može ući u epitel sluznice različitih dijelova probavnog trakta, ali samo one koje su lokalizovane u cekumu mogu se razviti do adulta (Slika 3).
Kapilarioza
Vrste iz roda Capillaria spp. su bjeličasti, tanki paraziti, dužine nekoliko cm i uzrokuju kapilariozu (capillariosis). Razvojni ciklus im je direktan ili indirektan. Jaja nisu segmentirana u momentu polaganja i iz njih se razvije larva prvog stadija (L1) za 9-14 dana. Nakon toga, jaja su infektivna za konačnog domaćina, ako je razvoj direktan ili za kišne gliste, ukoliko je razvoj indirektan. U kišnim glistama larve se kumuliraju u infektivnom stadiju (L3). U poređenju sa jajima roda Trichuris, vanjska ovojnica je ornamentirana i gotovo bezbojna. Oblik im je poput bureta sa skoro paralelnim podužnim stranama, smeđe boje, a čepovi na polovima manje su ispupčeni (Slika 1).
Klinička slika parazitarne infekcije kod pasa je različita i ponekad zaražene životinje nemaju izražene simptome, ona zavisi zavisi od stepena infestacije, broja parazita, starosti i općeg stanja životinje. Ovi faktori, zajedno sa neadekvatnim informacijama čuvara i vlasnika pasa o rizicima prenošenja bolesti i lošim zoohigijenskim uslovima, doveli su do povećanja rizika od izloženosti zoonozama. Zoonotske bolesti, kao što su visceralne, i očne larve migrans uzrokovane sa Toxocara canis i kožne larve migrans uzrokovane sa Ancylostoma caninum. i Uncinaria stenocephala su neke intestinalne infekcije izazvane parazitima iz klase Nematoda. Patogeno djelovanje ovih parazita može se svesti na mehaničko, toksično i alergijsko djelovanje.
PREVENTIVNE MJERE
- Dobra lična higijena, redovno pranje ruku nakon kontakta sa kućnim ljubimcima i prije konzumiranja hrane.
- Smanjiti izloženost djece potencijalno kontaminiranim sredinama.
- Edukacija djece o opasnostima i važnosti lične higijene u pristupanju sa životinjama i ponašanju u vanjskoj sredini.
- Nošenje rukavica pri radu u vrtu.
- Pranje sirovog voća, povrća i gljiva prije jela.
- Ne hraniti pse klaoničkim otpadom.
- Kontrola i eliminacija vektora.
- Redovno čišćenje fecesa pasa kako bi se smanjila zagađenost okoline infektivima stadijima parazita.
- Ne odlagati feces u otpad koji se može reciklirati.
- Redovna njega dlake ljubimaca kako bi se smanjio rizik od kontaminacije dlake jajima.
- Mijenjanje i skidanje cipela i odjeće radi sprječavanja kontaminacije domaćinstva.
- Štenad treba rutinski čistiti od parazita, počevši od druge sedmice starosti. Postupak se ponavlja svake dvije sedmice, sve dok životinje ne navrše četiri do osam sedmica starosti kada se stavljaju na mjesečni preparat sa efektivnim učinkom protiv parazita.
- Učinkovitost početnih tretmana, uz redovnu upotrebu antiparazitika potrebno je nadzirati kroz redovne laboratorijske preglede fecesa, 2 do 4 puta u prvoj godini i nekoliko puta godišnje nakon toga, u zavisnosti od starosti životinje i njenoj prethodnoj historiji bolesti.
U cilju održavanja jednog zdravlja, zaštite naših ljubimaca, važno je razumjeti da zdrava okolina, zdrave životinje znače i zdrave ljude.
ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA
– TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)
– TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)
– TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA