TOKSOKAROZA: Tiha prijetnja sa progresivnim uticajem na javno zdravlje

Toksokaroza predstavlja zapostavljenu parazitsku zoonozu (bolest koja se prenosi sa životinja na ljude) koja pogađa milione pedijatrijske i adolescentske populacije širom svijeta, posebno u siromašnim zajednicama. Ova bolest uzrokovana je infestacijom sa larvamaToxocara canis i Toxocara cati, najprisutnijim crijevnim parazitima kod pasa i mačaka. Ovaj okrugli crv od posebnog je značaja ne samo za veterinare, već i za medicinske stručnjake.

Toxocara spp.  ostvaruje svoj životni ciklus u psima i mačkama, pri čemu se ljudi zaraze kao nespecifični domaćini (Slika 1). Neembrionirana jaja se ispuštaju u feces konačnogdomaćina. Jaja embrioniraju i postaju infektivna u vanjskoj okolini. Nakon ingestije,infektivne larve prodiru u crijevni zid.Kod mlađih pasa, larve migriraju kroz pluća,bronhijalno stablo i jednjak. Odrasli crvi razvijaju se i poliježu jaja u tankom crijevu. Moguća je transplacentarna i transmamarna infestacija štenadi. Oni predstavljaju glavni izvor kontaminacije jajima u vanjskoj sredini.Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2019. godine(WHO), više od 1,5 milijardi ljudi u svijetu je zaraženo parazitima koji se mogu prenijeti preko tla. Kontaminacija tla i biljaka parazitima i razvojnim oblicima parazita može biti ozbiljan javnozdravstveni problem, jer se jaja i larve parazita mogu dugo održati u prirodi u nepovoljnim uslovima. T. canis može se prenositi i ingestijom (gutanjem) prelaznih domaćina: jaja se unosu u ćelije malih sisara (npr. kunići) i larve prodiru u crijevni zid i migriraju u različita tkiva. Životni ciklus je završen kada psi pojedu ove domaćine. Larve ovih parazita razvijaju se  u adulte u tankom crijevu. Ljudi su slučajni domaćini koji se zaraze ingestijom infektivnih jaja iz kontaminirang zemljišta ili ingestijom zaraženih prelaznih domaćina (goveda, ovce, perad). Nakon gutanja, larve iz jaja prodiru u crijevni zid i prenose se cirkulacijom u različita tkiva (jetra, srce, pluća, mozak, mišiće, oči). Larve ne podvrgavaju daljem razvoju na ovim lokacijama, ali mogu izazvati ozbiljne lokalne reakcije koje su osnova humane toksokaroze.Iako infestacija kod ljudi može biti asimptomatska, parazit Toxocara ima ozloglašenu tendenciju da izaziva ekstra-intestinalne patologije. Glavne kliničke prezentacije toksokaroze su visceralna larva migrans (VLM), očna larva migrans (OLM) i kutana larva migrans (CLM). Zbog nespecifičnih simptoma ove bolesti, njen medicinski i javnozdravstveni uticaj često je podcijenjen. Za potpunu dijagnostiku potrebna je laboratorijska analiza.Ženke Toxocara canis mogu producirati do 200.000 jaja dnevno i njihove larve su najčešći uzročnik larve migrans (Slika 2).

Prepatentni period (period od infestacije parazitom do njegove manifestacije u organizmu)T. canis varira od 2 do 4 sedmice, zavisno o tome kako se larve stiču. Štenad zaražena prekomaterice neće izbacivati jaja parazita prije 2,5 do 3 sedmice. Crvi stečeni nakon rođenja, gutanjem jaja iz okoline, postaju odrasli i započinju s prenošenjem jaja u okolinu otprilike 4 sedmice nakon izlaganja. Međutim, larve stečene unosom zaraženih domaćina kičmenjaka mogu se razviti u odrasle za samo dvije sedmice.

RASPROSTRANJENOST

Toxocara spp. izuzetno su česti paraziti pasa i mačaka u cijelom svijetu. Ankete na uzorcima prikupljenim izSjedinjenih Američkih Država pokazuju da više od 30% pasa mlađih od 6 mjeseci ispuštaju jaja T. canis u vanjsku sredinu, dok Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) procjenjuje da je između 1 i 3 miliona ljudi zoonotički zaraženo larvom migrans svake godine. Na području grada Zenica, sprovedeno je istraživanje tokom 2019. godine u sklopu laboratorije za parazitološka ispitivanja Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, te je utvrđeno da je čak 16,07

% ispitanih pasa bilo pozitivno na razvojne oblike ovog parazita.Sposobnost T. caniskod pasa da se prenosi sa majke na fetusno potomstvo preko placente i putem dojenja zajedno saotpornošću jaja u vanjskojsredini doprinose visokoj infestiranosti čak i kod kućnih ljubimaca koji su dobro zbrinuti i rutinski tretirani protiv crijevnih parazita. Bolest je najizraženija kod štenadi i rjeđe se primjećuje kod pasa starijih od jedne godine. Kod štenadi, bolest se manifestuje poteškoćama u razvoju, stagnaciji u povećanju mase i lošom dlakom; povećani, zaobljeni trbuh također se često primjećuje. Teške infestacije novorođenčadi mogu rezultirati akutnom smrću u dobi od nekoliko dana.Štenad sa teškim infestacijama mogu izbacivati veliku količinucrvapovraćanjem u dobi od 4 do 6 mjeseci; ovaj fenomen može izazvati nelagodu za vlasnika, jer su crvi krupni i obično živi kada ih izbace (T.canis može doseći i do 15 cm dužine a T.cati do 10 cm).

VAŽNE PREVENTIVNE MJERE ZA VLASNIKE ŽIVOTINJA

• Praktikovanje dobre lične higijene, posebno pranje ruku nakon kontakta sa kućnim ljubimcima i prije konzumiranja hrane
• Smanjiti izloženost djece potencijalno kontaminiranim sredinama
• Edukacija djece o opasnostima i važnosti lične higijene u pristupanju sa životinjama i ponašanju u vanjskoj sredini
• Nošenje rukavica pri radu u vrtu
• Pranje sirovog voća, povrća i gljiva prije jela
• Redovno čišćenje fekalija kućnih ljubimaca kako bi se smanjila zagađenost okoliša infektivimastadijima parazita
• Ne odlagati fekalije ili iskorišteni pijesak za mačke u otpad koji se može reciklirati
• Redovna njega dlake ljubimaca kako bi se umanjio rizik od kontaminacije dlaka jajima
• Mijenjanje i skidanje cipela radi sprječavanja kontaminacije domaćinstava
• Štenad treba rutinski čistiti od parazita, počevši od druge sedmice starosti.Postupak se ponavlja svake dvije sedmice, sve dok životinje ne navrše četiri do osam sedmica starosti kada se stavljaju na mjesečni preparat sa efektivnim učinkom protiv parazita.
• Budući da se prenatalna infestacija ne javlja kod mačića, tretman može početi već odtreće sedmice starosti, postupak se ponavlja svake dvije sedmice, zatim prelazi na mjesečne tretmane vršene do šest mjeseci starosti
• Učinkovitost početnih tretmana, uz redovitu upotrebu antiparazitika potrebno je nadziratikroz redovne laboratorijske preglede fecesa, 2 do 4 puta u prvoj godini i nekoliko puta godišnje nakon toga, u zavisnosti od starosti životinje i njenoj prethodnoj historijibolesti.

Važno je razumjeti da zdrave životinje, zdrava vanjska sredina znače i zdrave ljude.

Za sve dodatne informacije javite se Službi za epizootiologiju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica na broj telefona +38732/445-890

priredila: Ajna Kapidžić, DVM; spec. parazitologije i parazitskih bolesti, stručni saradnik za veterinarsku dijagnostiku u Veterinarskom zavodu INZ