skip to Main Content
Najveći štetočina Na Pčelinjacima – Važnost Proljetnog Pregleda Pčelinjih Zajednica

Najveći štetočina na pčelinjacima – Važnost proljetnog pregleda pčelinjih zajednica

Varroa destructor je izuzetno otporan, golim okom vidljiv parazit pčela Apis cerana i Apis mellifera, koji napada odrasle pčele i pčelinja legla. Ovaj široko rasprostranjenji parazit prisutan je u gotovo svakoj pčelinjoj zajednici, a njegovo širenje unutar društava je brzo i progresivno. Istinski problem predstavljaju odrasle ženke varoe (dužina ~ 1-1,8 mm i širina ~ 1,5-2 mm), čije je tijelo ovalno i pljosnato, posve pokriveno velikim leđnim hitinskim štitom, smeđecrvenkaste boje.

Kritično vrijeme najintenzivnijeg razvoja varoe u društvu je august i septembar. Neophodno je već krajem jula početi sa kontrolom i dijagnostikom i primjenom metoda za suzbijanje varoe, kako ne bi došlo do intenzivnog razvoja varoe i slabljenja pčelinjeg društva i oštećenja pčela, koje su namijenjene za prezimljavanje. Tek kada je leglo koje ulazi u zimu u potpunosti zdravo i dovoljno dugovječno, ono može vezati generacije novih pčela u proljeće.

Tokom zime, ženke varoa preživljavaju duboko zavučene između abdominalnih segmenata pčele. Broj varoa koje uginu tokom zime ovisi o klimatskim uslovima, ali obično ne prelazi 10%. U proljeće, sa pojavom novog legla, prezimjele ženke varoa počinju polijegati jaja. Upravo zbog ovih činjenica, kao i zbog toga što se varoa razvija u poklopljenom leglu, utvrđivanje varooze je dodatno otežano.

Kako bi ženka varoe uopšte započela polijegati jaja, ona mora osjetiti veću količinu juvenilnog hormona u radiličkom leglu pčele. Ženke varoe poliježu jaja na unutrašnji zid ćelija s ispruženim pčelinjim ličinkama. Prilikom poklapanja ćelija, varoe ostaju u njima. Uz uobičajenu temperaturu od 34° C, koju pčele jakih zajednica održavaju za razvoj pčelinjeg legla, razvoj varoe u jajetu je vrlo brz. Već za 24 sata unutar jajeta se vidi ličinka, a tokom naredna 24 sata ona se preobrazi u protonimfu, koja izlazi iz jajeta i napada pčelinju ličinku. Muške protonimfe se nakon tri, a ženske nakon pet dana, preobražavaju u deutonimfe koje se već međusobno razlikuju. Tokom sljedećih nekoliko dana, deutonimfe postaju odrasli paraziti, smješteni uz kukuljice poklopljenog pčelinjeg legla. Ispod poklopaca varoe dosežu i spolnu zrelost, a mužjaci nakon parenja umiru. Sparene ženke hrane se masnim tkivom kukuljica, a prilikom izlaska mlade pčele iz stanice, i one izlaze sa njom.

Jake pčelinje zajednice održavaju temperaturu od 35° C oko legla koja ne odgovara razvoju varoa. Ukoliko pčelinja zajednica oslabi, iz bilo kojeg razloga, razmnožavanje varoa je ubrzano. Dok je broj varoa mali, napadnuto leglo se „na oko“ uobičajeno razvija. Ukoliko je leglo jako napadnuto, ono ugiba u različitim razvojnim oblicima. Utvrđeno je da već i jedna varoa na jednoj pčelinjoj ličinki pričinjava štetu u smislu smanjenja mase, vitalnosti i dužine života izvaljene pčele. Napadnute pčelinje ličinke pokazuju znakove nemira i često se prije vremena ispruže. Ponekad se toliko uznemire da ispužu iz ćelije saća i padnu na podnicu košnice. Kad se na pčelinjoj ličinki nađe više od 5 do 10 varoa, razvitak je vidljivo poremećen, a izvaljene pčele imaju oštećena krila ili druge dijelove tijela. Konačno, pčelinja ličinka može i uginuti. Napadnute kukuljice izgube od 15 do 20% mase, a ako se razviju do mlade pčele, one su vidljivo sitnije.

Naučno uvjerenje koje je bilo dominantno decenijama, oboreno je 2019. godine kada je grupa američkih naučnika došla do velikog naučnog saznanja da varoa ne siše hemolimfu, kako se do tada vjerovalo, nego slabi pčelinje zajednice trošeći masno tkivo pčela.  Američki naučnici su posmatrali gdje se varoa zapravo nalazi na pčelama. Pošto se hemolimfa distribuira po cijelom pčelinjem tijelu, te ukoliko bi se varoe hranile hemolimfom, u tom slučaju ne bi bilo važno gdje bi se pozicionirale na pčelama. Međutim, 92,5% ovog parazita nalazi se na donjem dijelu pčelinjeg trbuha. Prilikom prvog proljetnog pregleda odraslih pčela na varou, dovoljno je stisnuti između njihovih trbušnih segmenata i ukoliko ih ima, one će se odvojiti.

Uzimajući u obzir da mnoge vitalne funkcije pčele poput imunološkog odgovora, detoksikacije (na primjer od pesticida) i termoregulacije ovise o masnim zalihama pčela, ovaj podatak uzročnika varoe stavlja u kontekst glavnog krivca velike smrtnosti pčela širom svijeta.

Ovaj parazit također pomaže u širenju mnogih drugih bolesti poput američke truleži i nozemoze, te oslabljujući imunitet pčelinjih zajednica varoa povećava njihovu osjetljivost na prisustvo raznih vrsta virusa (mješinasto leglo, virus deformisanih krila, virus akutne paralize pčela, virus crnih matičnjaka i sl.).

U rano proljeće i u jesen, kad nema puno legla, broj varoa na pojedinim ličinkama je najveći, dok je najmanji ljeti, kad je leglo najjače razvijeno. Ukupni broj varoa je u proljeće najmanji, ljeti sve više raste i doseže najveći broj u jesen. Pčelar će prilikom pregleda legla u proljeće na poklopcima uočiti bjeličasta ulegnuća i pukotine, ukoliko je leglo invadirano varoom. Smetnje u razvoju pčelinjeg legla očituju se nepravilno razvijenim dijelovima tijela, a najčešće mlade pčele ne mogu izravnati krila. Odrasle pčele ih tada izbacuju iz košnice pa ih se može vidjeti kako pužu oko leta pred košnicom. Životni vijek napadnutih pčela znatno je skraćen. Oštećeni trutovi nisu sposobni za parenje. Ženke varoa su dobro pokretne pa često prelaze s jedne pčele na drugu. Privlače ih brze i vitalne pčele. Čim dotaknu pčelu, prihvate se za bilo koji dio njezina tijela, pokušavajući što prije doći do donjeg dijela zatka. Tamo se zavlače između segmenata i probijaju tanku opnu koja spaja dva segmenta.

Za svakog pčelara je od ključnog značaja saznanje o tome sa kakvim pčelinjim zajednicama ulazi u novu sezonu, kako bi u slučaju slabih, malobrojnih, te bolešću oslabljenih i iscrpljenih pčelinjih društava mogao na vrijeme intervenisati.

Dodatni problem za pčelare predstavlja činjenica da se na pčelinjoj zajednici kao cjelini ne uočavaju znakovi bolesti dok je broj varoa malen. Znake oboljenja pčelar zapaža kada je zaraženo 20-30% pčela i kada je usporen razvoj legla. Tada se mogu primijetiti pojedine pčele kako izlaze na poletište, uznemireno hodaju ili se vrte na jednom mjestu, čine pokrete kao da će poletjeti i nogama pokušavaju skinuti varoe s tijela. Često padnu na tlo ispred košnice i ondje umiru.

Što je procentualno više varoa u košnici, to su znakovi bolesti sve izraženiji. U pčelinjoj zajednici može biti od nekoliko stotina do nekoliko hiljada varoa. Od 2017. godine u naučnim krugovima došlo se do zaključka da ukoliko je zaraženost košnice varoom manja od 3%, pčelinja zajednica je „sigurna“. To bi u praktičnom smislu značilo da bi na 300 pregledanih pčela trebali imati manje od 9 varoa.

Opaženo je da pčele, kad je broj varoa u pčelinjoj zajednici vrlo velik, pokušavaju napustiti košnicu u obliku slabog roja. Ne poduzmu li se sanacijske mjere na vrijeme, napadnuta pčelinja zajednica prije ili kasnije propada. U pravilu je potrebno nekoliko godina da se varoe namnože u tolikoj mjeri da zajednica propadne. Međutim, ako su varoama uneseni uzročnici zaraznih bolesti, varooza može imati vrlo brz tok i za kratko vrijeme dovesti do propasti pčelinje zajednice.

Mnogo je načina prenošenja varoe. Smatra se da su trutovi veliki prenosnici varoe, jer se po nekim teorijama u svom letu udaljavaju i do 15 km od košnice. Vrlo često nesmetano ulijeću u druge košnice na matičnim i u drugim pčelinjacima. Grabež također može doprinijeti širenju varoe, kao i prenošenje ramova sa saćem sa jednog društva na drugo. Preseljenje pčelinjaka sa zaraženog područja na nezaraženo jako je bitan način prenošenja varoe, kao i putem radilica prilikom slijetanja na cvjetove medonosnog bilja.

Prisustvo Varroa destructor u velikom broju u pčelinjim košnicama nakon zimovanja znak je da nismo ispravno ili u potpunosti uradili jednu od metoda borbe protiv varoe prije zazimljavanja samih pčela. Zimska pčela se u tom slučaju rađa bez ili sa deformisanim krilima sa nezavršenim procesom rasta i razvoja. To u konačnici usporava proljetni razvoj i slabi pčelinju zajednicu, koja na kraju može i propasti.

Sve intenzivnijom primjenom različitih hemijskih metoda (neprovjerena i neregistrovana hemijska sredstva) pčelari se suočavaju sa sve većim problemom otpornosti varoe. Cilj svakog savjesnog pčelara trebao bi biti razvoj strategije na početku sezone, koja bi uz korištenje određenih provjerenih metoda omogućila zdrave i radno raspoložene pčelinje zajednice, što bi u konačnici obezbijedilo zdrave i ispravne pčelinje proizvode.

Suzbijanje varooze je vrlo zahtjevan i složen zadatak koji zahtijeva dobru pčelarsku praksu u smislu redovnog nadzora pčelara nad vlastitim pčelinjim zajednicama. Zbog izraženih klimatskih promjena već sada su mogući prvi pregledi pčelinjih zajednica u košnicama, gdje bi se prilikom uočavanja bilo kakvih odstupanja i prvih kliničkih znakova uzorci dostavili laboratoriji za dijagnostiku bolesti pčela Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. Stojimo Vam na raspolaganju u vidu pružanja analize utvrđivanja prisustva varoe kao i nivoa zaraženosti Vaših košnica istom.

Uzorke možete donijeti u formi:

  • ostataka sa podnice pokupljenih u papir (otpaci se sakupe pomoću većeg lista bijelog papira, koji se ostavi na podnjači nekoliko nedjelja prije pregleda ili preko cijele zime);
  • uzoraka živih pčela (najmanje 60 pčela po košnici iz sredine gnijezda dobro zatvorenih u staklenu posudu sa probušenim rupicama ili prethodno zamrznute pčele i stavljene u papirnu ambalažu);
  • radiličko i trutovsko poklopljeno leglo (veličine 10x10cm zapakirano u papirnu ambalažu).

Rano utvrđivanje varooze je zakonska obaveza svakog pčelara koji namjerava seliti ili prodati pčele. Rano utvrđivanje varooze je od najvećeg značenja za njezino uspješno suzbijanje. Redovnim monitoringom zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica razvoj glavnog štetočine pčela bi se držao pod kontrolom i time bi se znatno smanjio gubitak pčela na našim pčelinjacima.

Za sve dodatne informacije javite se Službi za epizootiologiju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica na adresi Travnička br.7 Zenica.

e-mail: aida.sanjta-reis@inz.ba

tel.: 032/445-890

spec. zar. bolesti Aida Šanjta-Reis, MA biologije

Back To Top