Načelnik službe – dr Alis Kozica, specijalista epidemiologije

+387 (032) 448 – 035

[email protected]

ORGANIZACIJA SLUŽBE

Epidemiologija zaraznih bolesti

dr Alis Kozica, specijalista epidemiologije

Osnovna djelatnost je nadzor nad zaraznim bolestima, nadzor nad sprovođenjem imunizacije, epidemiološko ispitivanje, praćenje i analiza epidemiološke situacije, kontrola i prevencija bolesti, edukacija stanovništva, zdravstveni nadzor i zdravstveni pregledi određenih kategorija stanovništva.

    • provodi posebne mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti (ranog otkrivanja izvora i puteva širenja zaraze prema prijavama zaraznih bolesti iz ambulanti opće medicine, bolnica i laboratorija);
    • prati sprovođenje općih mjera i spremna je za sprovođenje ostalih mjera u iznimnim situacijama;
    • sprovodi mjere važne za javnozdravstvo u suradnji sa drugim službama Instituta za zdravlje i sigurnost hrane, kao i sa drugim zdravstvenim, inspekcijskim i ustanovama od važnosti ;
    • dijeli informacije o epidemiološki važnim pokazateljima putem medija;
    • prati i analizira kretanje zaraznih bolesti i sprovodi epidemiološki nadzor;
    • izrađuju periodične izveštaje o zaraznim bolestima;
    • analizira epidemiološku situaciju, prati i proučava zarazne bolesti i sprovodi ciljana istraživanja;
    • sprovodi epidemiološko ispitivanje zoonoza;
    • prati i analizira kretanje ARI, ILI i SARI;
    • sprovodi epidemiološko istraživanje i izveštavanje o epidemijama zaraznih bolesti;
    • predlaže mere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti;
    • vrši pasivni nadzor nad krvlju prenosivim bolestima;
    • prati kretanje bolničkih infekcija;
    • prati i analizira kretanje AFP-a;
    • prati i analizira kretanje TBC-a kroz NTP;

Ambulanta za putnike u međunarodnom saobraćaju, fakultativnu imunizaciju i antirabičnu zaštitu

dr Lejla Mrahorović-Čengić, specijalista epidemiologije

+387 (032) 448 036

+387 (032) 448 039

[email protected]

Osnovna djelatnost odjela je provođenje imunizacije po epidemiološkim indikacijama, izrada godišnjeg plana obavezne imunizacije u ZDK, te nadzor i pružanje stručne pomoći u organizaciji sprovođenja obaveznih imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti (po vakcinalnom mjestu). Pregled osoba koje su životinje ugrizle (određivanje indikacija za imuno i seroprofilaksu protiv bjesnila i tetanusa) :
– Evidencija osoba koje su bijesne ili na bjesnilo sumnjive životinje ozlijedile,
– Prijava osoba koje su bijesne ili na bjesnilo sumnjive životinje ozlijedile,
– Izdavanje naloga – uputnica za veterinarsko posmatranje životinja.
– Antirabična zaštita od bjesnila gdje se obrađuju pacijenti koje su toplokrvne životinje ugrizle.

U okviru vakcinacije putnika u međunarodnom saobraćaju izdaje se međunarodni karton o vakcinaciji. Dostupne su vakcine protiv:

      • hepatitisa B;
      • hepatitisa A;
      • meningoencefalitisa ACWY135;
      • pneumokokne bolesti;
      • tetanusa;
      • trbušnog tifusa;
      • žute groznice;
      • gripe (sezonske);

Obavezna vakcinacija putnika u međunarodnom saobraćaju:

      • žuta groznica;
      • meningokokni meningitis.

Sanitarne knjižice

Pregled osoba pod zdravstvenim nadzorom (sanitarni pregledi) i uzimanje uzoraka za mikrobiološku analizu – bris grla, nosa i uzorak stolice.
– Zdravstveni nadzor nad kliconošama zaraznih bolesti,
– Izvještavanje Kantonalnom i Federalnom inspektoratu o kliconoštvu kod osoba pod zdravstvenim nadzorom.

Pregledi za sanitarne knjižice provode se prema odredbama Zakona o zaštit stanovništva od zaraznih bolesti (“Sl. novineFBiH”, broj 29/05) i obavezni su za osobe koje obavljaju poslove, odnosno sudjeluju u proizvodnji ili prometu:

      • hrane ili opskrbe stanovništva pitkom vodom (trgovci, djelatnici u ugostiteljskim objektima, pekari, mesari i sl.);
      • sredstava zao državanje lične higijene, njege ili uljepšavanja lica i tijela.

Također su obavezni za osobe koje:

      • obavljaju, odnosno sudjeluju u obavljanju poslova u osnovnim i srednjim školama i drugim ustanovama za djecu i omladinu (jaslice, vrtići, đački domovi, dječija odmarališta, ustanove socijalne pomoći i sl.), zdravstvenim radnicima te osobama s registriranom zdravstvenom djelatnošću i ustanovama socijalne pomoći obavljaju preglede, liječenje, njegu i usluživanje bolesnika;
      • rade u proizvodnji, prometu i izdavanju lijekova ili medicinskih proizvoda;
      • samostalno obavljaju djelatnost pružanjem higijenske njege stanovništvu (javna kupališta, »wellness« centri, kozmetički saloni, brijačnice, frizerski saloni, saloni za masažu, saloni za manikuru, pedikuru i sl.).

Ovisno o vrsti zanimanja pregled može obuhvatiti liječnički pregled pluća (fizikalni pregled pluća, RTG prema medicinskoj indikaciji), pregled kože i vidljivih sluznica, bakteriološki i parazitološki pregled stolice, te mikrobiološki pregled brise vagrla i nosa. Odvija se kao prvi pregled za nove radnike kojima se prvi put izdaje sanitarna knjižica te kao povremeni pregled tokomzaposlenja, čija dinamika je propisana Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Sanitarno-higijenski minimum

Informacije o edukaciji iz sanitarnog minimuma

Sanita Bašić 062/957-671

Arnela Šabić 061/166-731

[email protected]

 Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti obavezuje osobe, koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji ili prometu hrane dolaze u dodir s hranom, da moraju imati osnovna znanja o zdravstveno jispravnosti hrane i ličnoj higijeni.

Zdravstveni odgoj je dugotrajan process mijenjanja stečenih životnih navika kako bi se unaprijedila zdravstvena kultura stanovništva. Naime, za razliku od zdravstvenog aobrazovanja ili prosvjećivanja, koje daje informaciju ili znanje o nekom zdravstvenom pojmu ili posljedici određenog ponašanja, zdravstveni odgoj nastoji tu informaciju ugraditi u ponašanje pojedinca da ju ovaj prihvati kao novu korisnu životnu naviku.

Upravo u toj definiciji zdravstvenog odgoja leži odgovor na često pitanje polaznika „kursa higijenskog minimuma“ zašto svake četiri godine tokom čitavog radnog vijeka moraju obnavljati i dopunjavati svoje obrazovanje o higijenskom načinu rada sa hranom. Polaznici kroz predavanja, popraćena audio vizualnim pomagalima i literaturom, saznaju što je važno učiniti ili šta ne smiju učiniti da bi hranu s kojom rade sačuvali od promjena i zagađenja koja bi mogla imati štetne posljedice po zdravlje potrošača, na provjeri znanja zadovolje usvojenim saznanjima i s potvrdom o položenom ispitu vraćaju se na radno mjesto s najboljom namjerom da sve što su naučili i primijene.

Međutim, sticajem okolnosti uvjeti na random mjestu često su puta daleko od onih o kojima su slušali: nema odgovarajuće radne odjeće, a kamo li sanitarnih prostorija (garderoba, tuš – kabina), nema adekvatnog sudopera za pranje čaša i suđa, poslodavac ograničava korištenje deterdženata i dezinfekcijskih sredstava, hladnjak je malen – pa kako složiti hranu na propisani način, a da ne utiče jedna na drugu te im osigurati čuvanje.

PREUZMI DOKUMENT – priručnik iz sanitarno – higijenskog minimuma

 

 

Back To Top