U četvrtak, 14. novembra, obilježavamo Svjetski dan dijabetesa u znak podrške milionima ljudi koji se…
Bruceloza: nositelji, simptomi, preventivne mjere i korisne informacije
Bruceloza (mediteranska ili malteška groznica) je hronična zarazna bolest od koje obolijevaju različite vrste životinja, ali i ljudi. Oboljenje spada u grupu bolesti poznatih pod nazivom zoonoze – oboljenja koja se mogu prenositi sa životinja na ljude i obratno.
Ovo oboljenje je čovječanstvu poznato hiljadama godina, tako da su u Egiptu pronađene drevne mumije koje datiraju još od 750 godina prije nove ere, a na čijm skeletima su dijagnosticirane lezije identične onima koje nastaju od posljedica djelovanja ovih bakterija. Smatra se da je najpoznatija historijska osoba koja je bolovala od ove bolesti bio Napoleon Bonaparta. Od svih bolesti koje su ugrožavale zdravlje ljudi i životinja brucelozi svakako pripada značajnije mjesto, te se ova bolest po svojoj raširenosti i značenju smatra jednom od najopasnijih zoonoza.
Osim imena bruceloza, poznata imena za ovu bolest su undulirajuća (valovita) groznica, malteška groznica, mediteranska groznica te gibraltarska groznica. Krajem devetnaestog stoljeća, ovo oboljenje desetkovalo je vojni garnizon Britanske vojske na otoku Malta, a u velikoj mjeri oboljevali su i stanovnici otoka. Godine 1887. Sir David Bruce i skupina malteških ljekara uspjela je da izoluje uzročnika bolesti na hranljivim podlogama, te time potvrdili postojanje mikroorganizma kao izazivača bolesti. Uzročnik malteške groznice dobiva naziv Micrococcus melitensis.
Veliki epidemiološki naučni iskorak desio se 1905. godine, kada je malteški doktor i arheolog Themistocles Zammit član komisije za mediteransku groznicu, dokazao da je koza rezervoar bruceloze. Konzumacija nepasteriziranog kozijeg mlijeka se direktno dovela u korelaciju sa nastankom oboljenja. Mjerama zabrane konzumiranja sirovog kozijeg mlijeka, zabranom njegove ulične prodaje i dovođenja koza u gradske sredine, bruceloza je stavljena pod nadzor na Malti. U čast doktora Davida Brucea rod bakterija koje izazivaju brucelozu nazvan je Brucella.
Brucele spadaju u grupu gram negativnih, kratkih štapićastih bakterija. To su unutarćelijske bakterije ljudi i životinja koje uzrokuju infekcije i upale spolnih organa, mliječne žlijezde i limfnog tkiva u raznih domaćih i divljih životinja.
Za sedam vrsta Brucella nositelji su kopnene životinje:
Brucella melitensis (ujedno i najpatogenija vrsta za čovjeka) prirodni nositelji su ovce i koze. Prirodni nositelji Brucella abortus su goveda, također se mogu zaraziti i druge životinje. Iako obično slabije virulentna od B. melitensis, i ona može prouzrokovati brucelozu kod ljudi. Nositelj B. suis su svinje kod kojih često uzrokuje opću infekciju, ali sa tedencijom lokalizacije u polnim organima. Infekcija B. suis se može prenjeti i na druge životinje, iako je raspon nositelja manji nego kod B. abortus i B. melitensis. B. ovis je prvi put uočena u Australiji i Novom Zelandu i uzrokuje spolno prenosiv epididimitis u ovnova, apatogena je za ljude. B. canis dokazani je uzročnik pobačaja kod pasa. B. microti je izolovana iz voluharica na prostoru srednje Evrope i smatra se apatogenom za čovjeka. Prirodni nositelji za B. ceti i B. pinnipedialis su morski sisari. B. inopinata izdvojena je iz silikonskog umetka grudi kod žene sa simptomima bruceloze u Sjedinjenim Američkim Državama. Najnovija vrsta B. papionis izolovana je iz mrtvorođenog babuna. Kao što se može vidjeti bruceloza ima ubikvitarnu raširenost u svijetu i različit diverzitet nositelja.
Rezeorvari bolesti su u prirodi različite vrste divljih i domaćih životinja. Uzročnik je najviše skoncentrisan u mliječnim žlijezdama, gravidnoj materici i posteljici zaraženih životinja. Do infekcije čovjeka može doći direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama, alimentarnim putem preko termički neobrađenog mlijeka i mliječnih proizvoda i rjeđe aerogenim putem. Ulazna vrata infekcije su sluzokoža respiratornog trakta, gastrointestinalnog trakta, koža i konjunktive. Interhumani prenos je moguć, ali je veoma rijedak (seksualni kontakt, transfuzija krvi, koštane srži itd.). Bruceloza se javlja kao profesionalna bolest stočara, zemljoradnika, veterinara, mesara i laboratorijskih radnika.
Klinički bolest kod životinja karakteriziraju slijedeći simptomi:
– Pobačaj – ujedno i najmarkantniji simptom. Svaki pobačaj kod životinja mora se uzeti vrlo ozbiljno te utvrditi da li životinja eventualno boluje od zarazne bolesti (bruceloza, Q-groznica, chlamidia, leptospiroza). Pobačeni sadržaj, (lohijalne vode, pobačeni fetus, vaginalni iscjedak) su ujedno i najveći izvori brucela, jer su u tim dijelovima bakterije ujedno i najskoncentrisanije. Udisanje isparenja, direktni kontakt sa pobačenim sadržajem bez adekvatne zaštite mogu biti siguran način infekcije kako za druge životinje, tako i za ljude.
– Zaostajanje posteljice (Retentia secundina) – kod bruceloznih životinja odmah nakon pobačaja uočava se zaostajanje posteljice
– Orchitis (upala testisa), epididimitis
– Artritis i bolovi u zglobovima – životinje se naprežu prilikom hoda i zaostaju za stadom.
U zdravo stado oboljenje najčešće unese zaražena životinja, zbog čega je neophodno sve novo nabavljene životinje izdvojiti u karantin i izvršiti dijagnostičko ispitivanje, te time eventualno potvrditi ili isključiti bolest. Važno je naglasiti da zaražene životinje nakon pobačaja ili normalnog poroda, mogu još mjesecima izlučivati uzročnika vaginalnim iscjedkom. Ovakve jedinke predstavljaju direktni rezervoar i latentnu opasnost po druge životinje u stadu, a samim time i za ljude.
Zbog svega navedenog neophodno je sve pozitivne životinje što prije isključiti iz uzgoja, a pobačeni materijal ukloniti i spaliti. Sva mjesta koja su bila izložena zaraženim životinjama ili kontaminiranim pobačenim materijalima neophodno je temeljito očistiti i dezinficirati (za tu namjenu mogu se koristiti većina komercijalnih dezinficijensa kao što su: otopina hipoklorita, 70% etanol, jodoform, 2% do 3% kaustična soda i slično).
ŠTA FARMER TREBA URADITI U BORBI PROTIV BRUCELOZE?
Šta uraditi da se bolest ne pojavi?
– za pojavu bolesti dovoljna je samo jedna bolesna životinja ili kontakt sa bolesnom životinjom, odnosno njenim izlučevinama
– prilikom kupovine novih životinja, obavezno kupovati markicom obilježene životinje,
– pravo i obaveza držaoca životinja je da kupuje i nabavlja zdrave životinje sa odgovarajućim validnim veterinarskim zdravstvenim uvjerenjem,
– broj ovaca, koza, goveda i svinja, uskladiti sa mogućnostima smještaja, osigurati kvalitetnu ishranu i napajanje,
– Izbjegavati miješanje stada,
– svaka promjena ponašanja životinja, pojava simptoma kao što je pobačaj itd., odmah prijaviti nadležnoj veterinarskoj stanici,
– Preorijentacija ovčarske proizvodnje sa nomadske na stacionarnu uz osiguranje kvalitetne zimske ishrane ovaca,
– stalno treba imati na umu da se transportovati mogu samo zdrave, kontrolirane i obilježene životinje i to u namjenskim dezinficiranim transportnim sredstvima,
– nakon svakog završenog transporta, transportno sredstvo, kod nas su to najčešće kamioni, mora biti ponovo oprano i dezinficirano,
– transport i promet bolesnih životinja je krivično djelo koje spada u kategoriju dijela koja ugrožavaju ljudski život i igranje je sa vlastitim zdravljem, te zdravljem drugih ljudi i životinja,
– svaki farmer ili držalac koji ne provodi gore navedene mjere, bez obzira na broj životinja u svom posjedu, a obično je riječ o onima sa malim brojem jedinki, predstavlja opasnost za sve druge koji ove mjere provode, dok su njegove životinje potencijalni izvor zaraze širih razmjera.
Bruceloza kod ljudi
Postoji nekoliko ulaznih puteva bakterija koje dovode do infekcija kod ljudi (udisanjem brucela ili ukoliko bakterija uđe u tijelo kroz ozlijeđenu kožu, preko sluznica i konjunktiva oka). Ovim načinima infekcije više su pogođene osobe koje su u češćem kontaktu sa bolesnim životinjama (farmeri, veterinari, mesari, pastiri itd.). Ljudi se najčešće inficiraju indirektno, preko kontaminirane hrane. Naročitu opasnost predstavljaju nepasterizirano mlijeko i mliječni proizvodi. Prvi simptomi bolesti kod ljudi se javljaju u prosjeku od 5 dana do 3 mjeseca, najčešće kroz 2-3 sedmice. Bruceloza se javi iznenada, praćena simptomima sličnim gripi: groznica, glavobolja, stalni umor, bolovi u mišićima i zglobovima itd. Vrlo je česta pojava intermitentne temperature (tjelesna temperatura pacijenta dostigne visoke vrijednosti tokom nekoliko sati, da bi se ponovno vratila na ispod 37 °C). Obilno znojenje se javlja naročito noću, kašalj, a ponekad i bol u grudima. Klinički znaci se mogu ponoviti mjesecima nakon početne infekcije, čak i nakon uspješne terapije. Najčešće komplikacije bruceloze su upale zglobova, oboljenja kralježnice, testisa, oštećenja jetre, kože i dugotrajni umor. Smrtni slućajevi su rijetki, a najčešće se dovode u vezu sa komplikacijama u formi endokarditisa. Bolest kod trudnica može da izazove prijevremeni porod ili pobačaj ploda.
Preventivne mjere
Metoda prevencije ogleda se u kontroli infekcije životinja. Od posebnog značaja predstavlja rano otkrivanje i neškodljivo uklanjanje zaraženih životinja. Svake godine u BiH se provodi program sistematske kontrole zdravstvenog stanja prijemčivih životinja, koji se ogleda u programu vakcinacije malih preživara i laboratorijskom ispitivanju krvi goveda. Pasterizacijom mlijeka i mliječnih proizvoda pri temperaturi 62 °C kroz 32 minute, brucele budu unštene pa se tako smanjuje rizik od infekcije ljudi. Bakterije se također mogu prenositi u sirovom ili nedovoljno termički obrađenom mesu.
Interesantne i korisne informacije vezane za prevenciju bruceloze:
– u puteru preživi 4 mjeseca,
– u rashlađenom mesu više od 15 dana,
– u pitkoj vodi prežive 5 – 114 dana,
– u otpadnoj vodi 30 -150 dana,
– u kremama od mlijeka 28 dana na temperaturi od 4 °C,
– u običnom siru dobivenom od kiselog mlijeka nema brucela,
– u maslacu i siru dobivenom iz slatkog mlijeka prežive do 30 dana,
– u sladoledu na temperaturama -22, 3 °C prežive do 5 godina,
– u vlažnom izmetu vrijeme preživljavanja je 75 dana, dok u kravljem urinu prežive 4 dana,
– u pobačenom plodu 4 – 6 mjeseci,
– temperatura od 60 °C ubija ih za 30 minuta,
– temperatura od 65 °C ubija ih za 15 minuta,
– temperatura od 70 °C ubija ih za 3 – 5 minuta.