skip to Main Content

Biosigurnosne mjere u sprečavanju pojave i suzbijanju zaraznih bolesti kod životinja

Biosigurnost ili biološka sigurnost jesu različite osmišljene mjere i postupci prevencije, kojima se nastoji spriječiti veliki gubitak zdravlja životinja, ali i ljudi, vodeći računa o dobrobiti životinja i ekologiji. Mjere prevencije uključuju sprovođenje redovnih aktivnosti iz domena zoohigijene i zootehnike u uzgojima životinja (primarna proizvodnja), te njihovo pračenje i pregleda (monitoringa) radi procjene biološke sigurnosti na farmama životinja.

Ove mjere podrazumijevaju izradu smjernica, koje treba uvažavati i ispoštovati, kako bi one postale uobičajena radna farmska praksa u radu sa životinjama, uključujući i postupke transporta. Biosigurnost se primjenjuje za zaštitu uzgoja od štetnih incidenata (unos uzročnika bolest) u uzgoje životinja, te sprječavanje daljeg širenja među jedinkama u uzgoju kao i prijenos na druge uzgoje i ljude kod zoonoza, i usko su povezane sa dobijanjem sigurne hrane za ljude.

Mjere biosigurnosti treba da  obuhvate i  inicijalno upravljanje krizom nastalom kod mogućeg incidenta (pojave bolesti). Zbog toga je potrebno kontinuirano praćenje stanja životinja i procjena rizika  od mogućeg unosa bolesti, te primjena procesa zaštite kroz primjenu  i održavanje planiranih mjera biosigurnosti.

Nepoštovanje primjene i održavanja biosigurnosnih protokola (mjera) može dovesti do povećanog rizika od izloženosti biološkim opasnostima ili patogenima. Najčešće ove mjere se obezvrijede zbog ljudske greške kao i lošom farmskom/proizvođačkom, te lošom higijenskom praksom što otvara mogućnost lakšeg  unosa infekta tj. uzročnika bolesti, ali i kompromituju najbolje zaštitne mjere osmišljene i postavljene u cilju zaštite.

Mjere nespecifične/opšte prevencije mogu da se razvrstaju na biosigurnosne mjere:
1. Primarne zaštite (kojima se sprečava prodor/unos infekta/bolesti u uzgoj/zapat životinja te sprječavanje širenja bolesti).
2. Sekundarne (iskorištavanje fizioloških i imunoloških resursa životinja).

Biosigurnosne mjere i aktivnosti ovisno od faze kada se osmišljavaju i primjenjuju, u cilju dobijanja cjelokupnog efekta  biosigurnosti, mogu se razvrstati kao:
1. Koncepcijske (planiranje načina uzgajanja životinja, plan izgradnje objekata za uzgoj životinja, definiranje kruga objekta i pomoćnih objekata, također se treba uvažavati dobrobiti životinja, pravilan odabir lokacije, osvrtom na koncepciju samog objekta /plan objekta/, zbrinjavanje otpada i dostupne infrastrukture kao i dr. resursa te njihov kvalitet, itd.).
2. Strukturne (sama struktura nastambi, izbor materijala koji se koristi za izgradnju, predviđanje potrebnih prostora i prostorija, izbor opreme i uređaja, postavka objekata, dostupnost i kvalitet vode za piće, hrane, te izvedba objekta tako da se spriječi ulazak štetočina, insekata, glodavaca, ptica i sl. interne komunikacije u krugu objekta sa mogučnošću kontrole ulaza i izlaza i sl. vodeći računa o dobrobiti životinja).
3. Operativne (poput standardnih postupaka/protokola i standardnih sanitarnih postupaka/protokola, zoohigijenskih i zootehničkih protokola, planova, uključujući i ličnu higijenu osoba koje rade sa životinjama u farmi ili zapatu i njihovu edukaciju te drugi planovi i postupci koji se provode na farmi u cilju sprječavanja unosa bolesti plan vakcinacije, plan redovnog pregleda zdravlja životinja, vođenje evidencije i sl.).

Operativne mjere biosigurnosti, ovisno o vrsti i kategoriji životinja, kao i načinu držanja životinja su one koje se stalno primjenju u uzgoju, a mogu se obzirom na koncepciju organizovati i realizovati u vidu četiri bliska, ali i različita koncepta i to:
• Planove biosigurnosti – Biosigurnosni planovi se izrađuju sa namijenjenom sprječavanja neželjenih situacija i unapređuju poslovanja, što u suštini predstavlja prevenciju bolesti.
• Procjenu rizika na kritičnim tačkama i kontrolnim kritičnim tačkama Da bi se valjano odradila analiza opasnosti pri pojedinim procesima, prethodno se odrede kriteriji za razvrstavanje pojedine opasnosti prema vjerojatnost pojave i ozbiljnosti posljedica koje opasnost može izazvati.
• Menadžment rizika (upravljanje rizikom)
Menadžment rizika (upravljanje rizikom) je prepoznavanje, procjenjivanje i klasificiranje rizika po važnosti, nakon čega slijedi usklađena i racionalna upotreba resursa kako bi se minimalizirala, pratila i kontrolisala mogućnost i utjecaj neželjenih događaja. U ovakvim situacijama mogu se konsultovati i angažovati kompetentna lica koja nisu zaposlenici. Menadžment rizika je proces mjerenja, procjene i razvoja strategija za upravljanje rizikom (kontrolu rizika).
• Planovi za urgentne situacije

Planovi za urgentne situacije se prave radi brzog reagovanja na neželjene događaje i u cilju očuvanja i nastavljanja proizvodnje. Ovi planovi podrazumijevaju postavku i primjenu biosigurnosti na farmi ili zapatu osim dobre proizvodne i higijenske prakse, u najužem smislu podrazumijeva tri operativne mjere ili faktora, a to su:
 Izolacija
 Kontrolu prometa/kretanja
 Sanitacija

Biosigurnost, kao tehnički izraz, obuhvata niz aktivnosti i mjera koje moraju biti provedene radi sprječavanja ulaska infekta te njegovog širenja unutar jedinki u uzgoju ili prenosa u susjedne uzgoje/farme.

Intenzivna proizvodnja životinja uglavnom, podrazumijeva veliku koncentraciju životinja na relativno malom prostoru, zbog čega su neophodne određene mjere u cilju očuvanja zdravlja uzgoja i njegove proizvodnosti, što podrazumijeva sprječavanje unošenja i širenja bolesti u uzgoj/zapat. Primjena biosigurnosnih planova podrazumijeva stalan rad na stvaranju zadovoljavajućeg okruženja za život životinja (ovisno o vrsti i kategoriji kao i načinu držanja), te prije svega sprječavanja unošenja i širenja infektivnih bolesti. Biosigurnost dobija na značaju kako tržište proizvoda namirnica životinjskog porijekla sve više poprima internacionalni karakter.

PLAN BIOSIGURNOSTI
BIOSIGURNOST obuhvaća provođenje mjera kojima se sprječava unos uzročnika zaraznih bolesti u uzgoj životinja odnosno širenje uzročnika bolesti među životinjama i jatima/stadima. Za biosigurnost  je odgovoran proizvođač odnosno imalac životinja. Stoga, svaki imalac životinja treba izraditi PLAN BIOSIGURNOSTI koji osigurava potpunu i efikasnu provedbu biosigurnosnih mjera.

PLANIRANJE BIOSIGURNOSTI NA FARMI/UZGOJU
Plan biosigurnosti uključuje:
• Planiranje:
• uvođenja novih životinja na farmu/imanje, („princip all in-all out“) za  određene uzgoje,  validne garancije za zdravstveno stanje novih životinja isl.
• premještanja životinja unutar farme/imanja,
• programa imunoprevencije /vakcinacije/,
• stavljanje u promet,
• Praćenje nadzor zdravstvenog stanja životinja kroz:
• promjene u proizvodnji,
• kliničke znakove bolesti i eventualna uginuća
• promjene u ponašanju,
• promjene u uzimanju hrane i vode.
• Vođenje propisanih evidencija:
• bilježenje u registar životinja na farmi svake promjene brojnog stanja životinja, (farmska evidencija).
• vođenje podataka o uginućima životinja,
• vođenje podataka o stavljanju životinja u promet,
• vođenje podataka o liječenju i karenci,
• bilješka o nadzoru gospodarstva od strane veterinarskog inspektora

IZOLACIJA ŽIVOTINJA NA FARMI/IMANJU /karanten/

• Izoliranje novih životinja i životinja koje se vraćaju na farmu s mjesta gdje su bile u kontaktu s drugim životinjama (npr. izložbe, sajmovi i ispaši i sl.)  najmanje dvije sedmice.
• Izolacija znači smještaj životinja u odvojene objekte. Ukoliko je nemoguće postići potpunu izolaciju životinje je potrebno izolirati pomoću pregrada u istom objektu, odnosno spriječiti kontakt direktan ili posredan kontakt s ostalim životinjama (koje se  već od prije nalaze u imanju/objektu/farmi)  posebno korištenje hranilica i  pojilica i dr. opreme koje koriste i zdrave životinje.
• Odjeću i obuću koja se koristi u objektu u kojem su smještene izolirane životinje potrebno je promijeniti prije ulaska u objekte sa životinjama koje nisu u izolaciji. (postavka dez-barijera)

Plan koji slijedi je opšti primjer plana Biosigurnosti u svrhu zaštite zdravlja životinja te ga je potrebno prilagoditi specifičnim okolnostima i potrebama načina držanja, vrsti i kategoriji životinja, a obuhvata:
1. Vođenje evidencije: podaci o hrani, medicinskim proizvodima i liječenjima, prijavi bolesti, nalazi o zdravlju i dobrobiti životinja, opažanja stočara, rezultati analiza i posljedične mjere, izvješća o promjenama na životinjama i proizvodima, nalazi u klaonicama. U slučaju pojave zdravstvenih problema, potrebno je detaljno opisati i pratiti, kao i pouzdane korektivne mjere.
2. Životinje: podaci o vrsti i kategoriji životinje.
3. Identifikaciju i registraciju životinja.
4. Biosigurnost: podaci o upotrebi dezinficijensa (kada i gdje), upotrebi zaštitne odjeće (i za posjetitelje), registraciji i kretanju posjetitelja i vozila na farmi, uključujući dezinfekciju, kontrolu štetnika, mjerama karantena, kupnji životinja, kontroli materijala i opreme, zbrinjavanju lešina,  gnoja i dr. otpada koji nastaje na farmi/imanju.
5. Vakcinaciju životinja (plan vakcinacije).
6. Objekte za smještaj životinja i opremu: mikroklima, materijli, odgovarajuća oprema koja zadovoljava standarde dobrobiti životinja, s posebnim naglaskom na opremu koja se koristi na farmi/imanju (npr.za mužu, hranilice, pojilice i sl).
7. Dobrobit životinja: podaci o broju životinja, prijevozu i dr.
8. Obrazovanje i osposobljavanje radnika: poznavanje relativnih zakona i standarda s obzirom na dobrobit životinja, biosigurnost i higijenu.
9. Hranu i vodu: kontrola hrane i vode, dobavljači, skladištenje, higijena.
10. Zdravstvene probleme,ovisno o vrsti i kategoriji životinja: podaci o proizvodnji, prirastu, plodnosti, procjena zdravstvenog stanja,(žuljevi na nogama za tovnu perad,pojava kanibalizma i sl. zdravlje papaka (uključujući rutinsku njegu), broj životinja izlučenih zbog bolesti, klinička učestalost bolesti (utvrditi koje su bolesti važne za farmu), prirast, nosivost, veličina legla, stopa rasta, proizvodnja mlijeka, smrtnost i sl (ovisno o vrsti životinja).
11. Laboratorijska i dijagnostička ispitivanja koja treba provoditi, ovisno o životinjskoj vrsti i području uzgoja, kad god je to potrebno, provoditi serološke testove, uzimati briseve sluznice, uzorkovati hranu i dr.
12. Liječenje: podaci o primjeni probiotika i prebiotika, lijekova, skladištenju, antiparazitskom liječenju, rutinskim (npr. aditivi u hrani) i nerutinskim tretmanima (npr. antibiotici, protuupalni lijekovi, hormona i sl.).

PLAN POSTUPANJA KOD SUMNJE NA PRISUSTVO BOLESTU KOD ŽIVOTINJA

PLAN POSTUPANJA KOD SUMNJE NA POJAVU BOLESTI

Izolirati/odvojiti životinje koje pokazuju znakove bolesti, te što prije kontaktirajte svog veterinara!
Kontaktirajte svog veterinara ukoliko primijetite povećani broj oboljelih ili uginulih životinja !

IZRADITI PLAN POSTUPANJA
U saradnji sa svojim veterinarom izradite Plan postupanja prilikom sumnje na pojavu zarazne bolesti, koji sadrži:
• Opis situacija u kojima ćete reagirati prema gore navedenom planu/npr.:  veliki broj životinja pokazuje znakove bolesti ili je utvrđen značajan pad proizvodnje, pozitivni rutinski dijagnostički test ili labolatorijski nalazi nisu zadovoljavajući, uobičajeni terapijski postupci ne rezultiraju vidljivim  poboljšanjem zdravstvenog stanja životinja, uginuća velikog broja životinja,
• Kontakt telefone osoba koje u takvoj situaciji treba kontaktirati,
• Plan za ograničavanje kretanja životinja, ljudi i vozila s i na farmu /uzgoj, i
• Druge mjere koje prijeporuči Vaš veterinar ili vet.inspektor

UVESTI KONTROLU KRETANJA LJUDI NA FARMI / IMANJU
(kontrola ulaza i izlaza te postavka dezinfekcionih barijera)
• Posjetitelji na farmi moraju nositi čistu odjeću i čistu obuću (izjave posjetioca) i kreću se u pratnji lica sa farme. Dobro je za  posjetioce farme osigurati jednokratne mantile i zaštitne navlake za obuću.
• Posjetiteljima nije dopušten kontakt sa životinjama, ukoliko za to ne postoji valjan/opravdan razlog,
• Ne dozvoljavajte posjetiocima da na farmu unose hranu,
• Osigurajte plastičnu vreću za otpatke,
• Posjetitelji obavezno peru i dezinfikuju ruke i obuću ili oblače navlake prije nego uđu u farmu i prije nego napuste farmu,
• Ukoliko osoblje koje radi na farmi/uzgoju imaju vlastite životinje/stoku moraju na farmu ulaziti u čistoj odjeći i obući u kojoj nisu bili u kontaktu s vlastitim životinjama (korištenje radne odjeće i obuće).

KRETANJE VOZILA NA IMANJU/FARMI
(kontrola ulaza i izlaza i kolskih dezbarijera)
• Vozila koja ulaze u krug farme moraju biti čista i na njima ne smije  biti vidljivih tragova izmeta na gumama,
• Vozila i prikolice koja prijevoze životinje moraju biti očišćena i dezinficirana prije ulaska u krug farme.
• Osigurati parking izvan kruga farme, za zaposlenike i posjetitelje.

POSTUPANJE S OPREMOM NA FARMI
• Opremom koja je bila u kontaktu sa životinjama ili je onečišćena tjelesnim  izlučevinama životinja može se prenijeti zarazna bolest,
• Oprema koja je u kontaktu sa životinjskim izmetom ili gnojem ne smije se posuđivati među imanjima osim ukoliko nije temeljito očišćena i dezinfi.,
• Oprema koja je u kontaktu sa životinjama mora se redovito čistiti i dez..,
• Gume i podvozje vozila koja su u direktnom kontaktu s izlučevinama životinja moraju se redovno čistiti i prati i dezinficirati.

SPRJEČAVANJE ULASKA DIVLJIH ŽIVOTINJA I ŠTETOČINA NA IMANJE/FARMU
• Držite prostor za hranjenje životinja čistim,
• Onemogućite ulazak glodavcima, mačkama i drugim životinjama u prostore gdje se skladišti hrana za životinje,
• Redovito obavljajte dezinsekciju i deratizaciju na imanju.
Plan postavke mamaka (ugovoreni izviđač).

UPRAVLJANJE  FARMOM IMANJEM
• Osigurajte otpremanje i neškodljivo uklanjanje uginulih životinja u skladu sa zakonskim odredbama u što kraćem roku,
• Provodite sakupljanje, pohranu, premještanje i uklanjanje đubriva na način da se širenje uzročnika bolesti smanji na minimum,(samopasterizacija),
• Osigurajte mjesto za čišćenje, pranje i dezinfekciju opreme i vozila,
• Redovito čistite, perite i dezinficirajte objekte, vozila i opremu,
• Redovito održavati opremu u objektu i objekat, krug oko objekta kako bi bili u dobrom stanju, čime se umanjuje mogućnost ulaska divljih životinja na imanje, kao i glodavaca i drugih životinja na mjesta gdje se skladišti hrana, (sve održavati čistim i urednim),
• Osigurajte da sve sirovine koje se unose na farmu potječu iz sigurnih i kontrolisanih  izvora.

PREUZMI KLIKOM OVDJE PDF DOKUMENT – BIOSIGURNOSNE MJERE U SPREČAVANJU POJAVE I SUZBIJANJE ZARAZNE BOLESTIKOD ŽIVOTINJA

Back To Top