Antibiotska rezistencija kao globalni izazov za čovječanstvo

Alexander Fleming je pri preuzimanju Nobelove nagrade 1945. godine upozorio da će nestručna primjena penicilina dovesti do otpornosti bakterija na penicilin. Stvaranje otpornosti na antibiotike je prirodna pojava do koje dolazi zbog adaptacije bakterijskih vrsta na antibiotike i njihove mehanizme djelovanja. Stalnom prekomjernom upotrebom ili zloupotrebom antimikrobnih sredstava u sektoru zdravlja ljudi i životinja ubrzava se razvoj antimikrobne rezistencije.

Prema podacima Evropskog centra za prevenciju i nadzor bolesti (eng. European Centre for Disease Prevention and Control, ECDC) iz 2008. godine, 25 000 smrtnih slučajeva i 2,5 miliona dana produženog bolničkog liječenja na godišnjem nivou bilo je uzrokovano infekcijama multirezistentnih bakterija, uz trošak od 1,5 milijardi eura. Prema podacima Organizacije za evropsku ekonomsku saradnju (Organisation for Economic Co-operation and Development, OECD) procjenjuje se da bi problem antimikrobne rezistencije mogao biti uzrok 700 000 smrtnih slučajeva godišnje na globalnom nivou.

Antimikrobna rezistencija (AMR) je dugi niz godina rastući globalni problem u veterinarskoj i humanoj medicini, a uzroci sve veće rezistencije bakterija leže u pretjeranoj upotrebi antibiotika i neadekvatnom liječenju virusnih infekcija antibioticima. Povećanju rezistencije bakterija kroz godine svakako je doprinijela i upotreba antimikrobnih preparata u neterapeutske svrhe, npr. kao promotora rasta, jer svaka primjena antibiotika ima selektivni učinak na rezistentne bakterijske sojeve. Veliki problem i potencijalna opasnost za razvoj rezistencije predstavlja i neadekvatna upotreba antibiotika u praksi metafilaksne primjene. Metafilaksa predstavlja primjenu antibiotika u svrhu prevencije oboljenja kod ostalih zdravih jedinki koje su u kontaktu s oboljelom životinjom.

Kada je životinja bolesna, osim nje potrebno je liječiti i ostale životinje iz zajednice (jata ili stada) kako bi se spriječilo širenje infekcije. Metafilaksu je vrlo teško svesti na najmanju moguću mjeru jer se antibiotici uglavnom daju životinjama putem hrane i vode koju životinje zajednički konzumiraju. Preventivna primjena antibiotika provodi se već kod vrlo mladih životinja, kako bi se povećalo njihovo preživljavanje i smanjili ekonomski gubici u stočarstvu (npr. prilikom odbijanja mladih prasića od dojenja, preventivno se tretiraju antibioticima da bi se spriječila gotovo sigurna pojava sistemske kolibaciloze kod mladih jedinki, zbog pretrpljenog stresa i imunološkog disbalansa).

Uprkos brojnim naporima državnih, evropskih i međunarodnih inicijativa koje su odraz zajedničke posvećenosti aktivnom rješavanju ovog problema, uključujući i napore Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), broj žrtava (mortalitet, morbiditet) je u stalnom porastu. Stoga SZO ukazuje na antimikrobnu rezistenciju kao jedan od glavnih globalnih zdravstvenih problema medicine i naglašava nužnost poduzimanja zajedničkih napora u pronalasku rješenja kako AMR ne bi do 2050. godine postao vodeći uzrok smrtnosti širom svijeta. Naglasak se stavlja na zajednički pronalazak rješenja i koordinirano djelovanje da se izbjegne dupliciranje napora i postigne bolja povezanost svih sudionika unutar svjetskog pokreta borbe protiv AMR-a.

SZO je nakon razmatranja problema AMR-a u saradnji s Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (eng. Food and Agriculture Organization of the United Nations) i Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja (World Organization for Animal Health, OIE) razradio globalni akcijski plan djelovanja, sa pet glavnih ciljeva: proširiti znanja o potrebi sprječavanja infekcija, pažljivo primjenjivati antibiotike, otkrivati nove lijekove/terapije, utjecati na očuvanje postojećih antibiotika i pokušavati kontrolirati širenje rezistentnih bakterija u okolišu, te naglašava pristup „Jedno zdravlje“ (eng. OneHealth) kao sveobuhvatni pristup zdravlju čovjeka, životinja i okoliša.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica prepoznao je važnost djelovanja po ovom pitanju obzirom da na nivou EU postoji zajednička akcija o antimikrobnoj rezistenciji i infekcijama povezanih s rezistentnim mikroorganizmima (eng. Joint action on antimicrobial resistance and health care associated infection, EU-JAMRAI) djelovanjem dijagnostičkih laboratorija INZ-a. Cilj projekta je ostvariti pristup „Jedno zdravlje“, koji objedinjuje zdravlje ljudi, životinja i okoliša, stavljajući naglasak na sinergiju između različitih stručnjaka i organizacija radi smanjenja troškova za suzbijanje AMR-a i stvaranju mostova između različitih resora – humane medicine, veterinarske medicine, prehrambene industrije i ekologije, kako bi se proširio opseg poduzetih aktivnosti i izradile konkretne preporuke za evropski doprinos međunarodnim inicijativama.

Osim navedenog, veterinarski propisi u Bosni i Hercegovini (BiH) koji regulišu ovu oblast su Odluka o usaglašenom praćenju otpornosti bakterija roda salmonela kod peradi i svinja na antimikrobne preparate (Sl. glasnik BiH, br 29/12), Pravilnik o ciljevima za smanjenje prisustva bakterija vrste Salmonella Enteritidis i S. Typhimurium kod brojlera, koka nosilja (Sl. glasnik BiH, br 102/12).

Pronalazak rješenja za problem antimikrobne rezistencije je zasigurno i u sveobuhvatnom pristupu promicanja znanja o odgovarajućoj upotrebi antibiotika. Uvijek moramo paziti na racionalnu i opravdanu upotrebu antibiotika. Kada god je to moguće, antibiotike trebamo davati nakon bakteriološke determinacije uzročnika i ispitivanja na antibakterijsku osjetljivost. Umjesto antibiotika širokog spektra trebamo koristiti one uskog spektra djelovanja, prema rezultatima laboratorijskih antibiogramskih rezultata. Doza mora biti dovoljno visoka i terapija ne smije trajati predugo. Kada je u pitanju lokalna terapija trebamo koristiti one antimikrobne lijekove na koje se rezistencija rijetko razvija.

U veterinarskoj kliničkoj praksi bi uvijek trebalo izbjegavati upotrebu antibiotika, antibiotskih skupina ili generacija, koje su od urgentne važnosti za upotrebu u humanoj medicinskoj praksi. Ako se već negdje kontinuirano koriste antimikrobni lijekovi onda ih se mora koristiti po načelu ciklične upotrebe, a kada je god moguće, što je u peradarstvu i svinjogojstvu teško izvedivo, izbjegavati oralno davanje lijekova. Ukratko, idealna upotreba antibiotika kako u veterinarskoj, tako i u humanoj medicinskoj praksi bila bi upotreba antibiotika jedino kada smo u dijagnozi potpuno sigurni da je riječ o bakterijskoj infekciji, i to prema rezultatima dobivenih ispitivanjem antibiotske otpornosti ciljanog izolata.