Al Jazeera Balkans o dr. Alisu Kozici: Priča ljekara koji je Maglaj spasio od epidemije COVID-a 19

Nije sreća nego su znanje i predanost medicinskog osoblja spasili Maglaj od sudbine kakvu su prije samo nekoliko sedmica proživljavali stanovnici gradova srbijanskog dijela Sandžaka. Možda bi, govoreći čisto hipotetički, u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu COVID-19 ostavio manje razorne posljedice da su njihovi ljekari i građani znali za slučaj Maglaja, slučaj koji je jedinstven u periodu rapidnog širenja zaraze i to jedinstven po dobrom i uspješnom upravljanju zdravstvenom krizom.

Da Maglaj ne bude crna statistička tačka u medijskim izvještajima o pandemiji COVID-a 19 najzaslužniji su uposenici Instituta za zdravlje u Zenici, maglajskog Doma zdravlja i pripadnici policijske uprave Maglaj, koji su združenim snagama vodili borbu protiv širenja zaraznog oboljenja. Uspjeh je zajednički, a u pobjedi je učestvovalo i stanovništvo Maglaja svojom discipliniranošću i spremnošću da slušaju epidemiološke odredbe koje su propisivale nadležne medicinske i administrativne institucije.

Ali, ipak, svega ne bi bilo da znanje jednog čovjeka, njegova minucioznost i predanost poslu nisu postavljeni na čelo tima koji se borio sa zdravstvenom krizom. Doktor Alis Kozica ne želi da se ističe, ne želi da se njegova ličnost stavlja u prvi plan, ali bez njegovog stručnog upravljanja organizmom ljudi, koji su se borili protiv pandemije, rezultati bi bili mnogo gori, a u borbi protiv zarazne bolesti to doslovno znači da bi stanovništvo Maglaja moguće bilo desetkovano COVID-om 19.

Kada je na početku razgovora za Al Jazeeru čuo lijepe riječi i pohvale zdravstvenih radnika koji su ga preporučili za iznošenje vlastite pripovjesti samo je skromno rekao „hvala, to su sve dobri ljudi, ali možda malo pretjeruju“, a onda je spremno počeo opisivati kako je uopšte došlo do problema sa virusom COVID-a 19 u Maglaju i zašto je ta mala sredina bila prinuđena pomoć tražiti od uposlenika Instituta za zdravlje.

Grad bez epidemiologa

„S obzirom da u Maglaju trenutno nemaju epidemiolga, pošto je njihova higijensko – epidemiološka služba ostala bez epidemiologa, jer je epidemiolog otišao u penziju tako da oni imaju samo dva sanitarna inžinjera na službi. Prvi slučaj zapravo je otkrila jedna doktorica Mladena Lazić koja je inače pulmolog i radi u Domu zdravlja Maglaj, gdje je na osnovu rengenskog snimka otkrila kod jednog starijeg čovjeka promjene na plućima tako da je to bio signal, a na na osnovu kliničke slike da se radi vjerovatno o COVID –u 19. Nakon testiranja utvrdi se da je taj čovjek pozitivan na covid. Obzirom da je su njegovi kćerka i zet uposlenici jedne firme pretpostavilo se da nisu i oni možda pozitivni, međutim kada su se testirali oni su bili negativni ali njihova djeca su pozitivna“.

Kozica objašnjava da se nije mnogo oklijevalo sa djelovanjem i odmah se krenulo u seriozno epidemiološko ispitivanje koje je obuhvatilo ne samo prve kontakte zaraženog nego i njegovu okolinu i širu društvenu zajednicu.

„Krenulo se u epidemiološko istraživanje u okviru naselja da li je možda preko djece došlo do pozitivnih slučajeva. Poslije nekoliko dana u porodičnu ambulantu pojavi se pacijentica koja je uposlenica firme sa lošim simptomima. Imala je neke tegobe i lošu kliničku sliku i nakon testiranja utvrdi se da je covid pozitivna. Onda smo napravili vezu sa firmom. Vlasnik firme je odmah čim je saznao da je punac od prvog uposlenika testiran pretpostavio o čemu je riječ i u tom strahu da se nije nešto desilo u firmi on je sve radnike poslao na godišnji odmor“.

Čim se potvrdila sumnja kako su zaraženi uposlenici iste firme krenulo se u testiranje cijelog kolektiva i članova njihovih porodica čime je epidemija nakon relativno kratkog vremena stavljenja pod kontrolu pojašnjava dalje Kozica. Uz pomoć uposlenika maglasjkog Doma zdravlja i lokalne policije oboljeli od COVID-a su premještani u izolatorij u Zenici, a njihovi kontakti su držani u stanju fizičke samoizolacije.

„Kasnije, kada smo testirali prve kontakte druge uposlenice koja je bila pozitivna, a koja je bila brigadir u toj firmi, vidjeli smo da je vliki broj pozitivnih. Onda smo testirali i članove njihovih porodica i na taj smo način uspjeli da presječemo širenje infekcije. Dakle, stavljanjem pozitivnih u hospitalizaciju u izolatorij u Zenici, a kontakte članova porodica stavljali smo u kućnu izolaciju, odnosno na zdravstveni nadzor sa zabranom kretanja. Ta prva firma je išla tako. Veliku pomoć u ljudstvu dali su i cijeli Dom zdravlja u Maglaju sa njihovim direktorom Elvirom Vehabovićem, zatim veliki dio doprinosa je dao sanitarni inžinjer u toj higijensko – epidemiološkoj službi u Maglaju i dodatni medicisnki tehničari i sestre koje su se uključile u tu službu, jer je trebalo obići veliki broj ljudi i lokacija, samo je radnika bilo više od 300 a testirani su i članovi njihovih porodica.

Nastavak teksta na linku portala AL JAZEERA BALKANS – OVDJE