Smrzotine, hladnoća i zdravlje

Smrzotine  su lokalna akutna ošštećenja kožže i potkožžnog tkiva uzrokovane hladnoćom.

Ošštećenja nastaju nakon dužžeg izlaganja ekstremnoj hladnoći. Iako lokalna ošštećenja tkiva mogu nastati, pod određenim okolnostima, pri temperaturi iznad nule, pojava smrzotina dolazi u obzir samo u slučajevima kada je temperatura okoline ispod 0 °C . Najčešće su zahvaćeni krajnji dijelovi tijela: nos, ušši, prsti, ruke, stopalo.

Početne promjene ogledaju se na kožži tvrdoćom, bljedilom, kasnije crvenilom i plavkastom bojom. Zahvaćeno područje obično je manje osjetljivo na dodir, iako možže biti prisutna jaka bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće pouzdan je znak početka procesa smrzavanja. U početku reverzibilna ošštećenja prelaze u ireverzibilna (bez mogućnosti oporavka) ošštećenja. Brzina razvoja i težžina smrzotine ovise prvenstveno o stepenu hladnoće i trajanju izložženosti, iako  postoje i drugi faktori koji mogu bitno utjecati na ishod: opće stanje periferne cirkulacije, stepen vlažžnosti zraka, vjetar, itd. Svi ovi faktori utječu na to da li će smrzotina biti površšinska ili duboka. Kod površšinskih smrzotina javljaju se nakon višše sati, čak i nakon 2 dana, mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Duboke smrzotine zahvaćaju potkožžno tkivo, ponekad miššiće, tetive, kosti. Na površšini se javljaju mjehuri ispunjeni krvavom tekućinom. Neliječena smrzotina uglavnom završšava infekcijom i gangrenom.

Često je s ograničenim ozljedama hladnoćom –- smrzotinama povezano i opće ohlađenje organizma (hipotermija, pothlađenost). Zbog toga treba kod osobe sa smrzotinama provjeriti ne radi li se istovremeno i o hipotermiji, i prvo zbrinuti znakove opće pothlađenosti.

Prva pomoć

1. Povrijeđenog, prema mogućnostima, prenijeti u toplu prostoriju, skinuti vlažžnu odjeću kao i sve ššto stežže: npr. čarape, čizme, cipele, rukavice, prsten. Svakom bolesniku sa smrzotinama treba izmjeriti unutarnju tjelesnu temperaturu i po potrebi primijeniti odgovarajuće postupke. Mjehuri se ne smiju otvarati, samo se pokriju sterilnom gazom. Prsti na rukama i nogama držže se odvojeni umetnutom mekanom i suhom tkaninom.

2. Ako je dostupna medicinska pomoć, bolje je na zahvaćena područja staviti suhu sterilnu gazu (prste na rukama i nogama potrebno je odvojiti umetnutom mekanom i suhom tkaninom), smrznuti ekstremiteti moraju se mobilizirati, te povrijeđenog transportirati u medicinsku ustanovu.

3. Ako medicinska pomoć nije dostupna, možžete dati prvu pomoć ugrijavanjem smrzotine. Smrzotine se ne smiju naglo ugrijavati stavljanjem u toplu vodu ili pokrivati termoforima. Da bi se spriječila pojava lokalnih mehanizama oštećenja, koji se maksimalno razvijaju za vrijeme naglog ugrijavanja, prije tretiranja lokalne ozljede toplinom treba provesti ugrijavanje unutraššnjosti tijela (unoššenje bolesnika u toplu prostoriju i davanje toplih napitaka). Nakon podizanja unutarnje temperature treba započeti ugrijavanje smrznutih dijelova tijela u vodi početne temperature 10 do 15 °C. Temperatura vode postupno se povećava, svakih 5 minuta za 5 °C , do maksimalne temperature od 40 °C . Trljanje smrznutog dijela tijela snijegom ili rukama, ili izlaganje idirektnom izvoru topllote je zabranjeno jer takav postupak redovno uzrokuje jošš veća oštećenja i stvara povoljne uvjete za infekciju. Preporučuje se za vrijeme ugrijavanja dati lijekovi protiv bolova, obzirom na to šda je ugrijavanje smrzotine bolno.

4. Smrznuti dijelovi tijela moraju potpuno mirovati – moraju se imobilizirati priručnim ili standardnim sredstvima. Prije imobilizacije smrznuti dio mora se omotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom. Promrzli dijelovi ne omataju se zavojem niti se smiju navlačiti čarape koje stežžu. Fiksacija uz imobilizacijsko sredstvo mora biti labava. Smrznuti donji ekstremiteti moraju biti u poviššenom položžaju, a položžaj povrijeđenog je ležžeći.

5. Ponovno smrzavanje odmrznutih dijelova tijela možže uzrokovati jošš veća oštećenja nego prvobitna smrzotina. Da bi se to spriječilo, treba zahvaćene dijelove tijela labavo omotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom i držžati bolesnika u toplom. Promrzli dijelovi ne omotaju se zavojem niti se smiju navlačiti čarape koje stežžu. Ako se ponovno smrzavanje nikako ne možže spriječiti, bolje je prostupak ugrijavanja odgoditi dok se ne osigura topla prostorija.

6. Ako su smrzotine velike, dajte bolesniku tople, zaššećerene napitke da bi nadomirili izgubljenu tečnost.

NE SMIJE SE:

• ugrijavati smrznute dijelove tijela ako ih ne možžete održžavati toplim. Ponovno smrzavanje možže prouzrokovati jošš veća ošštećenja.
• za ugrijavanje smrzotina koristiti direktne suhe izvore topline (kao ššto je radijator, grijalica, termofor, fen). Direktna toplina možže uzrokovati ošštećenje tkiva.
• trljati ili masirati smrznute dijelove tijela.
• otvarati mjehure na smrznutim dijelovima tijela
• ozlijeđeni ne smije puššiti ili piti alkoholna pića za vrijeme procesa oporavka jer i jedno i drugo možže utjecati na cirkulaciju

Prevencija
Budite svjesni faktora koji mogu dovesti do smrzotina, kao ššto je ekstremna hladnoća, mokra odjeća i obuća, jak vjetar, slaba cirkulacija. Slabu cirkulaciju mogu uzrokovati tijesna odjeća ili obuća, neki lijekovi, puššenje, upotreba alkohola te neke bolesti koje oštećuju krvne žžile kao ššto je ateroskleroza ili ššećerna bolest.
Prikladno se obucite kad su niske temperature i zašštite istaknute dijelove tijela (nos, ušške, ššake): radije nosite rukavice bez prstiju; obucite se slojevito, u odjeću koja ne propuššta vjetar i vodu. Na noge obucite dva para čarapa (na kožžu pamučne, onda vunene); uzmite ššal i kapu koja prekriva ušši (da spriječite gubitak topline kroz kožžu glave).
Prije planiranog dužžeg boravka na hladnoći, nemojte puššiti niti piti alkoholna pića, odmorite se i prikladno najedite.
Ako se nađete u jakoj snježžnoj mećavi, pronađite zaklon ili povećajte fizičku aktivnost kako bi održžavali toplinu tijela.

INZ.BA