Zdravlje i obrazovanje – saveznici, a ne paralelni sistemi: Panel u Zenici o novim modelima saradnje za dobrobit djece

 Posljednji panel naučne konferencije o zdravlju školske djece u Zenici bio je posvećen jednoj od ključnih tema za budućnost obrazovno-zdravstvenog sistema: kako graditi funkcionalnu i trajnu saradnju između zdravstvenog i obrazovnog sektora.

Panel  „Zdravlje djece u odgojno-obrazovnim ustanovama: Jačanje saradnje zdravstvenog i obrazovnog sektora“ moderirala je mr. Erna Terzić, a u diskusiji su učestvovali predstavnici obrazovnih institucija, pedijatrije, javnog zdravstva i kantonalnih ministarstava:

• Prof. dr. Aida Ramić-Čatak, Zavod za javno zdravstvo FBiH,
• Prof. dr. Adnan Mujezinović, Medicinski fakultet UNZE,
• Razija Husejnagić, pedagogica OŠ „Žepče“,
• Dr. Maja Karač, pedijatrica iz Doma zdravlja Zenica,
• Alma Suljičić, predstavnica Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK.

Panel je otvorio važno pitanje: može li škola biti prostor koji ne samo da uči, već i čuva zdravlje djece? Odgovor je bio jasan – može, ali samo ako postoji strukturirana i institucionalizovana saradnja sa zdravstvenim sektorom.

Stručnjaci iz oblasti medicine istakli su da postojeće školske zdravstvene usluge ne odgovaraju u potpunosti savremenim izazovima, naročito u kontekstu sve prisutnijih mentalnozdravstvenih i razvojnih poteškoća djece i adolescenata.

Predstavnici obrazovanja naglasili su da nastavnici i pedagozi svakodnevno svjedoče zdravstvenim i emocionalnim problemima učenika, ali im nedostaje stručna podrška i sistemska rješenja.

Poseban fokus bio je na potrebi za:

• jačanjem zdravstvene pismenosti nastavnog kadra kroz saradnju s visokoškolskim ustanovama,
• uvođenjem zdravstvenih sadržaja u obrazovne kurikulume,
• osnivanjem multisektorskih timova u školama,
• i omogućavanjem prisustva zdravstvenih radnika u obrazovnim ustanovama.

Ključna poruka panela:

„Ako zdravstvo i obrazovanje ne sarađuju, djeca ostaju bez zaštite koju im nijedan sektor samostalno ne može pružiti. Vrijeme je da umrežimo resurse, znanje i ljude – jer dijete ne poznaje granice između sektora, ali itekako može  osjećati  posljedice njihovog nefunkcionisanja.“