Tihi prijenosnici bolesti: Krpelji i njihova uloga u širenju zaraza

Krpelji su ektoparaziti koji predstavljaju značajne vektore (prijenosnike) različitih patogenih mikroorganizama. Hrane se sišući krv različitih vrsta kičmenjaka, bilo da su u stadiju larve, nimfe ili adulta.

Kao rezervoari uzročnika bolesti, krpelji mogu prenositi različite patogene na nove generacije, te tako zaražene potomke učiniti prijenosnicima bolesti kroz više gen​eracijskih ciklusa. Krpelji imaju posebne receptore pomoću kojih osjete ugljen dioksid, mliječnu kiselinu, amonijak i butansku kiselinu kod sisara i na taj način pronalaze domaćina na kojeg se prikače.

Pomoću specifičnog usnog aparata-rilice probadaju kožu i sišu krv. Ubod krpelja je bezbolan jer luče anestetičke materije pa je teško osjetiti njihov ubod. Zaraze se prilikom uzimanja krvnog obroka na šumskim životinjama i glodarima i kao takvi su izvor zaraze za domaće, divlje životinje, ali i za čovjeka.

Patogeni mikroorganizmi iz probavnog sistema krpelja prelaze u pljuvačne žlijezde, te kod ponovnog uzimanja krvnog obroka na drugom domaćinu zajedno sa slinom ulaze u krv novog domaćina. Nakon sisanja, krpelji povećavaju svoju veličinu nekoliko puta, a ženke mogu i do sto puta povećati svoj volumen.

Krpelji iz porodice Ixodidae važni su za veterinarsku i humanu medicinu i predstavljaju prijetnju za zdravlje životinja i ljudi. Globalno zagrijavanje može omogućiti brži godišnji (populacijski) razvoj krpelja.

Pored  mehaničke i toksične uloge krpelja na ljude i životinje, njihova vektorska uloga u prijenosu bolesti različite etiologije predstavlja značajan epizootiološki faktor za zdravlje ljudi i životinja.

Kao biološki vektori, krpelji olakšavaju prijenos protozoa i rikecija (Babesia spp., Theileria spp., Anaplasma spp., Ehrlichia spp., itd.), a kao fakultativni i obavezni prenositelji, prenose brojne agense bolesti stoke i divljih životinja (Francisella tularensis, Coxiella burnetii, Staphylococcus aureus, Borrelia burgdorferi, virus encefalitisa, virus omske hemoragijske groznice itd.). Na mjestu uboda nastaje oštećenje kože i mogu se razviti hipersenzitivne reakcije.

U potrazi za hranom, krpelji se kreću u krugu od nekoliko metara. Najčešća staništa su šume, visoke trave, grmovi, šiblje i različiti predjeli prekriveni žbunastom vegetacijom.

Sezonska aktivnost krpelja, koji preferiraju toplo i vlažno vrijeme, zbog globalne promjene klimatskih uslova više nije ograničena samo na proljeće i jesen, te krpeljske bolesti mogu biti prisutne tokom cijele godine.

Krpelji imaju povoljne klimatske uslove za razvoj u Bosni i Hercegovini (BiH), gdje prosjeci nadmorske visine iznose oko 525 m, a 75% teritorije BiH ima visinu do 1.000 m.

Prema dosadašnjim istraživanjima u BiH, najzastupljenija je vrsta Ixodes ricinus, zatim Dermacentor marginatus marginatus, Rhipicephalus bursa, Hyalomma marginatum marginatum, Rhipicephalus sangvineus, Haemaphysalis punctata, Dermacentor reticulata i Ixodes hexagonus.

Ujedom krpelja, najčešće prenosive bolesti na ljude su: lajmska borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a moguća je pojava i tularemije, Q groznice, erlihioze, babezioze.

Krpeljska paraliza

 Neke vrste iksodidnih krpelja tokom sisanja u krv ubacuju toksine koji mogu izazvati paralizu različitog intenziteta. Najčešće stradaju janjad i telad. Djelovanjem toksina, životinje slabije uzimaju hranu, nerado se kreću, gube ravnotežu i padaju.

Paraliza najprije zahvata zadnje ekstremitete i širi se prema prednjem dijelu tijela, a ako zahvati respiratornu muskulaturu može doći do prestanka disanja i uginuća. Uklanjanjem krpelja na vrijeme, dolazi do poboljšanja i često potpunog oporavka.

Babezioza

Psi kao najbrojnije domaće životinje u urbanim sredinama i kao takvi najbliži čovjeku, posebno su ugroženi sa pojavom toplijih dana. Za vlasnike pasa, od posebnog značaja je bolest babezioza. Babezioze su parazitske bolesti domaćih, divljih sisara i čovjeka uzrokovane krvnim parazitima, protozoama iz familije Babesidae i roda Babesia.

Najčešće su akutnog, a rjeđe hroničnog toka. Bolest je rasprostranjena širom svijeta, a pojavljuje se i u mnogim područjima naše zemlje naročito kod pasa, rjeđe kod goveda i ovaca, a najrjeđe kod konja. Ove protozoe parazitiraju i razmnožavaju se u eritrocitima prijemljivog i infestiranog domaćina, te predstavljaju najrasprostranjenije krvne parazite na svijetu.

Glavni vektor za Babesia canis smatra se krpeljska vrsta Rhipicephalus sanquineus, zatim Dermacentor marginatus i  D. reticulata.

Simptomi bolesti su nespecifični, ali je neophodno obratiti pažnju i potražiti stručnu pomoć u slučaju pojave:

1. Promjene ponašanja životinje (apatija, brzo umaranje, malaksalost, gubitak apetita);
2. Povećanje tjelesne temperature;
3. Ubrzano disanje i rad srca;
4. Promjena boje urina (tamna mokraća, pojava krvi);
5. Povraćanje;
6. Blijede ili žute sluznice;
7. Opstipacija ili dijareja.

Cilj liječenja je sprječavanje razmnožavanja parazita u crvenim krvnim ćelijama (eritrocitima). Kod promjene uobičajenog ponašanja vašeg ljubimca, neophodna je hitna intervencija u cilju pozitivnog ishoda liječenja i oporavka.

Zaštita i prevencija

 Prevencija uboda krpelja za ljude i životinje, najvažniji je korak u sprječavanju bolesti koje prenose krpelji, naročito nakon boravka u prirodi:

• Nanesite repelente protiv krpelja i insekata na izloženu kožu i odjeću;
• Izbjegavajte nositi istu odjeću bez prethodnog pranja kako biste uklonili potencijalne krpelje;
• Nosite majice dugih rukava i duge hlače, uvucite nogavice u čarape;
• Provedite tjelesne provjere odmah nakon boravka u prirodi;
• Provjerite djecu, posebno iza ušiju, stražnji dio vrata, oko struka, te unutar i duž linije kose;
• Uklonite pričvršćene krpelje pincetom hvatanjem usnog aparata (rilice) što bliže koži nakon čega se mjesto uboda obavezno dezinfikuje. Ako pinceta nije lako dostupna, možete improvizirati tako da prste zaštitite papirom, folijom žvake ili plastičnom vrećicom za sendvič i uhvatite krpelja što bliže koži, povlačeći ga prema gore ravnomjernim, ujednačenim pritiskom;
• Ne okrećite krpelja dok ga vadite – to može dovesti do toga da usni aparat ostane u koži, što povećava rizik od infekcije;
• Nemojte pokušavati ugušiti krpelja vatom natopljenom alkoholom – to će dovesti do regurgitacije krpelja dok su mu usni dijelovi još u koži i može povećati rizik od infekcije;
• Izbjegavajte direktan kontakt s tijelom krpelja jer njegove tekućine mogu biti zarazne;
• Zahvaćeno područje operite sapunom i vodom, te dezinfikujte mjesto ugriza i ruke sa 70 % alkoholom.

Za zaštitu pasa, vlasnici se trebaju savjetovati sa svojim veterinarom, ali osnovne smjernice uključuju:

• Uz preporuku veterinara, primijenite topikalne ili sistemske tretmane za kontrolu krpelja;
• Ako je moguće, ograničite pristup područjima zaraženim krpeljima;
• Tretirajte kućicu ili mjesto gdje borave psi.  Posavjetujte se sa svojim veterinarom i/ili institucijom za kontrolu štetočina o najsigurnijoj i najprikladnijoj alternativi;
• Krpelje pričvršćene na pse potrebno je odmah i pažljivo ukloniti, koristeći iste smjernice kao što su gore navedene za uklanjanje krpelja sa ljudske kože;
• Ako je u pitanju veći broj krpelja, životinje se mogu kupati ili prskati rastvorima, emulzijama ili suspenzijama akaricidnih sredstava. Kod pasa i mačaka, mogu se koristiti posebne  zaštitne ogrlice.

Kontrola krpelja ima veliki značaj za zaštitu zdravlja ljudi i životinja. Poznavanje profila vrsta i sezonske dinamike pojave krpelja u određenom području, zajedno sa informacijama o klimi i karakteristikama drugih faktora od ključne su važnosti za učinkovitu kontrolu i prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima. Također, važna je kontinuirana edukacija stanovništva, naročito vlasnika pasa o bolestima, vektorima i prevenciji.

Redovna upotreba antiparazitika, ”spot on” repelenata, zaštitnih ogrlica, izbjegavanje šetnje na terenima obraslim grmljem, šipražjem i u visokim travama i pregledom životinje nakon svakog boravka u prirodi mogu pomoći u prevenciji nastanka oboljenja. Kontrola i uništavanje krpelja na pašnjacima vrši se provođenjem agrotehničkih mjera, uklanjanjem biotopa za život i razmnožavanje krpelja. Pašnjake treba očistiti od šikara, korova i žbunja.