Stajsko đubrivo – za organsku poljoprivredu i zdraviji okoliš

Jedno od najvažnijih đubriva, koje se upotrebljava od davnina za povećanje prinosa, i kojeg proizvodi skoro svako poljoprivredno gazdinstvo, je stajnjak ili stajsko đubrivo.

Ovo đubrivo sadrži sve neophodne hranjive elemente za ishranu biljaka, zbog čega predstavlja potpuno đubrivo. Stajnjak je mješavina čvrstih i tečnih stočnih ekskremenata (izlučevina) i prostirke. Njegov sastav, kvalitet i dejstvo je veoma promjenjivo i zavisi od vrste stoke, odnosa čvrstih i tečnih ekskremenata i prostirke, hemijskog sastava, vrste i kvaliteta prostirke, načina čuvanja i njegovanja, kvaliteta hrane i njegove same upotrebe. S obzirom da prostirka (slama, sijeno, lišće) sadrži u sebi azot, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum i dr. elemente ona direktno utiče na njegov sastav. Prosječan sastav pravilno čuvanog stajnjaka je sljedeći: 0,5 % N, 0,2 % P2O5 i 0,6 % K2O.

Iz prethodno navedenog proizlazi da je veoma bitan momenat u proizvodnji stajnjaka njegovo prikupljanje, čuvanje i njegovanje i tome se mora posvetiti velika pažnja, jer se nepravilnim čuvanjem gubi dosta hraniva.

Sastav stajnjaka nije isti kod različitih vrsta životinja, tako da je peradarski stajnjak najkoncentriraniji, a potom ovčji. Za smanjenje gubitaka hranjivih elemenata treba imati izgrađeno mjesto za prikupljanje stajnjaka, odnosno đubrište, mjesto gdje se stajnjak čuva do njegove upotrebe. Stajnjak bi trebalo čuvati na gomilama koje su veličine 1,5 do 2 metra u visinu, kada dolazi do tzv. hladnog sagorijevanja, pa se mnogo bolje čuva i azot i kompletna organska materija u stajnjaku. Ne treba praviti veće gomile, niti manje, kod kojih dolazi do izuzetno brzog procesa fermentacije, odnosno razgradnje stajnjaka. Đubrište mora biti izgrađeno od čvrstog materijala, dubine oko 50 cm, na sjevernoj strani štale (objekta farme), kako bi se spriječio dodir sa sunčevim zrakama. Veličina zavisi od broja stoke, a pravilo je da za 1 krupno grlo treba 1 m².

Goveda preko 500 kg tjelesne mase prema procjenama otprilike godišnje proizvedu oko 14 t svježeg stajnjaka, (11 t zrelog stajnjaka), konji 9 t svježeg odnosno 7 t zrelog stajnjaka. Ovce težine preko 45 kg godišnje otprilike proizvedu 0,7 t svježeg, tj. 0,5 t zrelog stajnjaka, dok svinje preko 100 kg tjelesne mase proizvedu 2,5 t svježeg, odnosno 2,0 t zrelog stajnjaka u optimalnim uvjetima ishrane, držanja i dobrog zdravstvenog stanja. Gubici nastaju u procesu sazrijevanja i zavise od uvjeta sazrijevanja i niza okolinskih vremenskih faktora.

Kod većine naših poljoprivrednih proizvođača, koji se bave uzgojem stoke prikupljanje i proizvodnja stajskog đubriva obavlja se na primitivan način, odnosno ne izvodi se na propisno izgrađenim đubrištima, nego na zemlji pored štale. Kod ovakvog načina prikupljanja đubrivo se iznosi iz štale svakodnevno i stavlja na određenu gomilu bez nekog reda. Kod tako prikupljenog stajnjaka tečni ekskrementi u velikoj mjeri otiču u tlo, stajnjak se brzo isušuje i dolazi do velikih gubitaka hranljivih materija (40 do 60 %), naročito azota i kalijuma.

Utjecaj stajnjaka na okoliš

Stajnjak, kao otpadni životinjski materijal, u cijeloj BiH pa tako i u Zeničko-dobojskom kantonu, predstavlja sve veći problem za okoliš, zbog smanjenih mogućnosti za iskorištavanje za kultivaciju zemljišta, s obzirom da je obim poljoprivredne proizvodnje relativno nizak i što se ne preporučuje njegova kontinuirana upotreba u jednakim količinama svake godine, zbog mogućih negativnih efekata na poljoprivredne kulture. Negativni utjecaji na okoliš se ogledaju u povećanoj emisiji neugodnih mirisa zbog sve većih količina stajnjaka, emisiji amonijaka (u vidu NH3) u zrak, pojačanom oticanju osoke (tekući dio stajnjaka) u tlo, površinske i podzemne vode, te opterećivanju podzemnih i površinskih voda nutrijentima i drugim uticajima vezanim posebno za nekontrolirano manipuliranje i korištenje stajnjaka.

Principi tretmana stajnjaka

Koncept svakog mogućeg, prema standardima prihvatljivog rješenja za tretman stajnjaka, bazira se na zadovoljavanju ekoloških, biosigurnosnih i zdravstvenih parametara. To znači da nema opasnosti za kontaminaciju okoliša, ne predstavlja nikakav izvor zaraze, a pruža mogućnost iskorištavanja kao organskog visokokvalitetnog đubriva ili peletirane mase koja služi za fertilizaciju poljoprivrednih površina ili kao ekološki podoban energent (gorivo).

Zahvaljujući takvim metodama i tehnologijama razvijaju se posebni proizvodni kapaciteti čija je osnovna sirovina pileći izmet/stelja Ili neka druga vrsta stajnjaka, a rezultat su razne vrste granuliranog đubriva, tzv. čepovane razgradive stelje, pelet ili briketirana masa kao gorivo ili organsko gnojivo za fertilizaciju poljoprivrednih površina, vrtova i slično. Međutim neki idu dalje, poput postrojenja u Holandiji, Njemačkoj, Danskoj itd., gdje se od pilećeg izmeta anaerobnom fermentacijom dobija bioplin kao ekološki vrlo prihvatljiv energent koji služi u sistemu za dobijanje toplotne i/ili električne energije.

Ovakvim konceptom i pristupom upravljanja stajnjakom riješeno je više problema, nema gomilanja biomase i izmeta na oranicama i skladištima, sva masa se iskorištava za proizvodnju peleta, bioplina i drugih proizvoda od stajnjaka i u konačnici se dobija koristan i okolinski podoban proizvod a da niti u jednom momentu nije narušen okoliš, životni uslovi i prirodni biodiverzitet. I naravno na kraju su svi zadovoljni, i farmeri, ekolozi i proizvođači goriva i energije, kao i susjedi u blizini farmi, čiji nusproizvodi su im narušavali kvalitet životnih uslova i remetili okoliš.

Projekat „Stajsko đubrivo – za organsku poljoprivredu i zdraviji okoliš“ je realizovan od strane članova projektnog tima Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, a podržan je sredstvima Fonda za zaštitu okoliša Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona.