Šta treba znati o otpadu životinjskog porijekla i njegovom zbrinjavanju

AUTOR: Rusmir Goletić, DVM, Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica – Veterinarski zavod

Šta je to životinjski otpad?

Životinjski otpad obuhvata dijelove tijela ili leševe životinja ili riba, te otpadne životinjske proizvode koji nisu namijenjeni direktnoj ljudskoj konzumaciji; isključujući fekalije.

Otpadna životinjska materija predstavlja tekući i kruti izmet i stajnjak.

Fekalna animalna materija fiziološki je životinjski osnovni nusproizvod, koji u kruženju organske materije u prirodi od davnina služi za đubrenje ratarskih kultura. U probavnom traktu životinja hranljive materije koje se ne usvoje u organizam izlučuju se fiziološki kao otpadne materije u obliku izluĉevina fecesa i urina. Feces i urin sa ili bez prostirke zajedno sa tehničkom vodom koja se koristi za čišćenje objekata i vode za piće kao i ostalih otpadaka (ostataka hrane, prašine, dlake i dr.) čine sporedni proizvod u stoĉarstvu odnosno stajnjak.

Nusproizvodi životinjskog porijekla su leševi i dijelovi trupova iz klaonica, skloništa za životinje, zooloških vrtova i veterinarskih ustanova, te proizvodi životinjskog porijekla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi, uključujući otpad iz ugostiteljskih objekata.

Postupanje sa otpadom životinjskog porijekla u BiH

Neškodljivo uklanjanje otpada životinjskog porijekla je propisani postupak neškodljivog uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasjecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, prerada u proizvode namjenjene za ishranu životinja ili industrijsku upotrebu kada se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i radi zaštite zdravlja ljudi ne smiju ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a što se obavlja u odobrenim objektima za neškodljivo uklanjanje, zakopavanje u groblju za životinje, jamama, grobnicama ili spaljivanjem.

Upravljanje ovom vrstom otpada u Bosni i Hercegovini (BiH) je na veoma niskom nivou, jer ne postoji primijenjen adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz djelatnosti koje ga generiraju, posebno za zbrinjavanje životinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolišni tako i zdravstveni problem.

Neadekvatno zbrinjavanje i upravljanje otpadom životinjskog porijekla predstavlja ogromnu prijetnju po okoliš, ugrožava prirodne resurse, vodotoke, izvorišta pitke vode, zemljište i atmosferu. U pogledu daljeg razvoja ekonomije ZDK i BiH, uređenje ove oblasti preduslov je održivog privrednog rasta i otvaranja inostranih tržišta za poljoprivredne proizvode porijeklom iz ZDK. Naime, pristup proizvođača hrane iz ZDK pa i BiH na inostrana tržišta uređen je zahtjevima i standardima Svjetske organizacije za zdravlje ţivotinja (OIE), meĊunarodnim ugovorima i sporazumima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), WHO-FAO (Codex Alimentarius) i propisima EU. Jedan od uslova za pristup inostranim tržištima je uvođenje i primjena visokih standarda vezanih za upravljanje otpadom životinjskog porijekla.

Nadležni veterinarsko-zdravstevni inspekcijski organi dužni su osigurati zadovoljavanje odgovarajućih uslova, putem koncesije za obavljanje veterinarsko-higijenske službe ili putem organiziranja veterinarsko-higijenske službe u skladu sa svojim nadležnostima, zatim vrše nadzor nad ispunjavanjem uslova duž cijelog lanca proizvodnje nusproizvoda životinjskog porijekla i proizvoda dobijenih iz nusproizvoda životinjskog porijekla, te vrše i nadzor nad sakupljanjem, označavanjem i prijevozom bez nepotrebnog odlaganja, tretiranjem, upotrebom ili prodajom nusproizvoda životinjskog porijekla.

Životinjski otpad i neopasne materije koje se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe

Životinjski otpad i drugi neopasni materijali koji nisu visoko-rizični materijal  mogu se koristiti u svrhu poboljšanja poljoprivrednih djelatnosti, ako se koristi na način koji ne škodi ljudskom zdravlju ili izaziva  štetu po okoliš.

Životinjske fekalije – otpadne životinjske materije i sadržaj predželudaca i crijeva goveda, mogu se koristiti u poljoprivredne svrhe kao đubrivo, koje će se nanositi na površine zemljišta, ako se na taj način neće ugroziti otvoreni vodotokovi, područje vodozahvatne zone ili druga osjetljiva područja.

Drugi neopasni materijal je materijal biološkog i prirodnog porijekla koji nije kontaminiran opasnim i štetnim materijama, koji nije označen kao opasni životinjski otpad u katalogu otpada, te koji nije visoko-rizični materijal i može se koristiti u poljoprivredi direktno ili nakon procesiranja (mljevenja, kompostiranja ili sl).

Mulj iz postrojenja za tretman otpadnih voda sa farmi, klaonica i industrijskih postrojenja za proizvodnju hrane životinjskog porijekla, mora se tretirati prije razastiranja na zemljište. Tretman obuhvata biološki, hemijski ili termalni tretman prilikom kojeg bi mulj bio sterilizovan odnosno uništeni patogeni organizmi tj. potencijalni uzročnici oboljenja, kao i dugoročno skladištenje putem kojeg bi mulj prošao eventualnu fazu fermentacije čime bi se smanjio rizik po zdravlje usljed korištenja mulja.

Tlo na koje će se primjenjivati ovaj mulj treba da bude kontrolisano kako putem mjerenja koncentracija teških metala u tlu tako i putem mjerenja koncentracija  teških metala u mulju. Nanošenje mulja na zemljište ne smije da doprinese koncentraciji teških metala u tlu koji bi prevazišli dozvoljene vrijednosti.

Zabranjeno je nanošenje mulja iz postrojenja za tretman otpadnih voda i septičkih jama ili sličnih instalacija  na:

• pašnjake;
• poljoprivredno zemljište koje se koristi za uzgoj voća i povrća, sa izuzetkom stabala voća;
• zemljište namjenjeno uzgoju plodova koji su u direktnom kontaktu sa tlom, te se konzumiraju sirovi, u periodu od 10 mjeseci prije žetve i u toku same žetve.

Mulj se može koristi na načine koji neće štetiti podzemnim vodama niti narušavati kvalitet zemljišta.

Postupanje sa visoko-rizičnim životinjskim otpadom

Sav proizvedeni životinjski otpad mora se neškodljivo ukloniti. Zabranjeno je otvoreno odlaganje na poljoprivredno zemljište većih komada mesa i drugog životinjskog otpada, koje će vidno narušavati prirodno okruženje te privlačiti lešinare.

Visoko-rizičnim životinjskim otpadom smatra se:

• sva stoka, perad, krmad, ovce, koze i druge životinje koje se drže u svrhe stočarstva, te koje su uginule na farmi ili drugdje, a nisu zaklane radi proizvodnje hrane, uključujući mrtvorođene i nerođene životinje;
• sve životinje koje nisu navedene u tački 1) ovog člana a koje su određene od strane službenog organa, bilo federalnog, državnog, kantonalnog ili općinskog;
• životinje koje su ubijene u cilju suzbijanja zaraze, na farmi ili na drugoj lokaciji,
• životinjski otpad, uključujući i krv od životinja koje, u vrijeme veterinarske inspekcije prije ili poslije samog klanja, pokazuju znake bolesti koja se može prenijeti na čovjeka ili na druge životinje;
• svi dijelovi zaklane životinje koji nisu ostavljeni za post-mortem inspekciju, isključujući kožu, krzno, papke, kopita, perje, vunu, rogove, krv i slično;
• meso, riba i prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla koji su pokvareni, i koji predstavljaju rizik po zdravlje ljudi i životinja;
• životinje, svježe meso, perad, riba, lovina, meso i mliječni proizvodi koji su uvezeni iz trećih zemalja ali nisu prošli veterinarsku inspekciju, te nisu ponovno izveženi u zemlju porijekla;
• životinjski otpad koji sadrži materije koje mogu biti štetne po ljudsko zdravlje;
• meso, mlijeko ili životinjski proizvodi koji su štetni za peroralnu konzumaciju od strane ljudi i
• riba koja pokazuje znake zaraznih bolesti za čovjeka ili druge ribe.

Zabranjeno je korištenje visoko-rizičnog otpada u poljoprivredne svrhe.

Lešina životinje oboljele od zarazne bolesti i proizvod porijeklom od životinje oboljele od zarazne bolesti i valionički otpad moraju se učiniti neškodljivim u objektima za spaljivanje.

Neškodljivo iskorištavanje lešine, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja i meda preradom u proizvode namijenjene za ishranu životinja ili industrijsku upotrebu obavlja se u objektima za utilizaciju.

U izuzetnim slučajevima, ako nije osigurano obavljanje poslova utilizacije i spaljivanje životinjskih leševa i proizvoda životinjskog porijekla porijeklom od životinja oboljelih od zaraznih bolesti i valioničkog otpada, higijeničarska služba općine/grada preuzima i prevozi lešine, određene nejestive nusproizvode klanja, konfiskate i valioničke otpatke radi neškodljivog uništavanja u jami grobnici ili groblju za životinje gdje se neškodljivo uklanjaju zakopavanjem ili spaljivanjem u jami grobnici ili stočnom groblju.

Stočno groblje

Objekat stočnog groblja ili jama grobnica mora se graditi na lokaciji na kojoj ne ugrožava zdravlje životinja, javno zdravlje i životnu sredinu i mora zadovoljavati slijedeće uslove:

1. da je izgrađeno van naseljenog mjesta i na području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju stambenih objekata, industrijskih objekata i objekata za proizvodnju, držanje i promet životinja;
2. mora imati prilazni put i da postoji mogućnost ograđivanja tako da je onemogućen prilaz životinjama;
3. na odabranoj lokaciji ne smije ugrožavati životnu sredinu: vodu, vazduh, zemljište, biljke i životinje odnosno mjesta od posebnog javnog interesa;
4. da je dovoljno udaljen od poljoprivrednih površina, farmi, objekata za uzgoj životinja, klaonica, mljekara i drugih objekata za proizvodnju hrane i hrane za životinje;
5. da je lokacija stabilna, ravna do blago nagnuta (2-5°), da nije podložna poplavama i da se ne nalazi na području s visokim nivoom podzemnih voda, te da je udaljena od vodotoka i vodnih akumulacija, prirodnih izvorišta vode i objekata za snabdijevanje vodom stanovništva.

Na odabir lokacije za izgradnju jame grobnice ili stočnog groblja utiču faktori koji mogu biti pedološki, klimatski i ekološki: flora i fauna, prisustvo izvora i izvorišnih zona, klimatski faktori (padavine, poplave), količine nusproizvoda životinjskog porijekla/životinjskog otpada koje treba zbrinuti, javno zdravlje, raspoloživa i potrebna materijalna sredstva, vlažnost i ocjeditost tla, maksimalni nivo podzemnih voda, udaljenost od vodotokova i vodnih akumulacija, tip i kvalitet zemljišta, pristupačnost i komunikacijska povezanost terena, poroznost i vodopropusnost tla, stabilnost i nagib terena, kulturne navike i običaji lokalnog stanovništva, prisustvo urbanih, poljoprivrednih, industrijskih, zaštićenih i drugih površina koje moraju biti na određenoj udaljenosti od lokacije u skladu sa propisima o građenju, vodama i zaštiti okoline.

Postupanje sa otpadom životinjskog porijekla u domaćinstvu i prilikom obavljanja vjerskih rituala

Klanje životinja za vlastite potrebe, tradicionalno se organizuje i prakticira, najčešće pred dolazak zime, kako bi se domaćinstva obezbijedila sa zalihama mesa ili mesnim prerađevinama (različiti suhomesnati proizvodi).

Ovakva klanja životinja obično u improviziranim uslovima su vrlo važna sa javno-zdravstvenog aspekta, jer u koliko se ne poštuju osnovni veterinarsko-zdravstveni i sanitarno-higijenski  uslovi ona mogu ugrožavati zdravlje ljudi, zdravlje životinja i mogu negativno uticati na okoliš.

Odbačeno meso, tkiva i organe treba na neškodljiv način ukloniti, jer mogu predstavljati opasnost za dalje širenje zaraznih i parazitarnih bolesti. Za klanja u domaćinstvu može se primjeniti postupak spaljivanja i propisnog zakopavanja na pogodnoj lokaciji.

Dakle, bitno je naglasiti da stručna, naučna i vjerska zajednica, o postupanju sa eventualno nastalim neupotrebljivim otpadom životinjskog porijekla nakon klanja u domaćinstvu ili za vjerske potrebe, imaju skoro identične stavove o postupanju sa ovim otpadom i njegovim neškodljivim zbrinjavanjem.

Ovisno količini otpada životinjskog porijekla koji će se zbrinjavati u stočnom groblju ili jami grobnici, potrebno je ovaj otpad zakopati u prikladnu jamu odgovarajuće dubine i širine.

Prema Pravilniku o uslovima koje mora ispunjavati objekat i mjesto za sakupljanje i neškodljivo uništavanje životinjske lešine, konfiskata i proizvoda životinjskog porijekla namijenjenog utilizaciji i prijevozno sredstvo namijenjeno za njihovo sakupljanje i prijevoz (Službene novine Federacije BiH, broj 3/19), pri izgradnji stočnog groblja ili jame grobnice potrebno je obezbijediti minimalno slijedeće:

1. da je debljina sloja zemlje kojim je prekriven otpad životinjskog porijekla minimalno 1 metar;
2. da je dubina jame grobnice najmanje 4 do 5 metara, a dno jame grobnice najmanje 1 do 2 metra iznad najvišeg nivoa podzemnih voda.

Prema tome, pravilno postupanje sa otpadom životinjskog porijekla je od velikog značaja sa veterinarsko-sanitarnog, javno-zdravstvenog i ekološkog aspekta, jer se na taj način vodi računa o zaštiti zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zaštiti okoliša.

Projekat: “Promocija adekvatnog zbrinjavanja otpada životinjskog porijekla i mapiranje lokacija divljih deponija otpada životinjskog porijekla na području Zeničko-dobojskog kantona“, sufinansiran sredstvima Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK.