Grlić maternice je uski dio maternice koji je povezuje s vaginalnim kanalom. Karcinom grlića maternice je maligna tumorska bolest navedenog dijela maternice. Nastaje kada se pojave promjene na ćelijama koje oblažu grlić maternice te one počnu nekontrolisano rasti.

Glavni uzročnik za razvoj karcinoma grlića maternice je infekcija visokorizičnim tipom HPV-a. Karcinom grlića maternice u 99,7 % slučajeva uzrokovan je hroničnom, neliječenom infekcijom humanim papiloma virusom (HPV). Dodatni faktori rizika za nastanak karcinoma grlića maternice su dugotrajno uzimanje oralne hormonalne kontracepcije, ostale spolno prenosive infekcije, genetska sklonost, rani početak spolne aktivnosti, često mijenjanje spolnih partnera, te ostali faktori kao što su: nepravilna prehrana, alkohol, pušenje, loša higijena, slab imunološki sistem.

Ako se infekcija HPV-om i dogodi, bolest se sporo razvija i potreban je relativno dug period  između infekcije i nastanka karcinoma, oko 10-15 godina.

Simptomi karcinoma grlića maternice nespecifični su i rijetki. Predstadiji obično nemaju nikakve simptome. Simptomi koji se mogu primijetiti u uznapredovaloj fazi bolesti uključuju: nepravilno krvarenje, krvarenje između dva menstrualna ciklusa, krvarenje nakon spolnog odnosa, neuobičajen iscjedak iz rodnice, bolovi u donjem dijelu trbuha.

Dijagnoza karcinoma grlića maternice postavlja se na osnovu ginekološkog pregleda – citološkog nalaza (PAPA test), kolposkopije, biopsije.

Papa test je pouzdan, lako izvodiv i bezbolan test tokom kojeg se uzima mala količina površinskih ćelija sa grlića maternice.

Prije nego što ginekolog uradi ginekološki pregled i PAPA test postaviti će Vam neka od sljedećih pitanja: broj porođaja, datum početka zadnje menstruacije, trajanje ciklusa, izloženost hormonima (kontracepcijske pilule, hormonsko nadomjesno liječenje), nalaz prethodnih PAPA testova, eventualne ranije ginekološke operacije, genetska sklonost (karcinom grlića maternice u porodici)…

Uzimanje PAPA testa se obavlja u ginekološkoj ordinaciji, a osobe koje ga uzimaju su doktori, specijalisti ginekologije i opstetricije. Tokom uzimanja PAPA testa žena leži na ginekološkom stolu. Ginekolog postavlja spekulum, metalnu ili prozirnu plastičnu spravu, koja omogućava lakši pregled vagine i grlića maternice i to tako da se pomoću instrumenta razmaknu stijenke jedna od druge, pružajući bolji uvid i pristup. Pomoću špatule i četkice uzima se obris površinskih ćelija rodnice, grlića maternice i kanala grlića maternice, koji se potom nanosi na predmetno stakalce i dostavlja u citološki laboratorij gdje se analizira pod mikroskopom. Rezultati se obično čekaju nekoliko sedmica.

Svaka žena koja je postala seksualno aktivna ili navršila 18 godina trebala bi obaviti PAPA test i to jednom godišnje, kontinuirano tokom cijelog života. Test je najbolje raditi između 10. i 20. dana od prvog dana zadnje menstruacije. Dva do tri dana prije odlaska na testiranje ne bi trebalo koristiti vaginalne lijekove, kreme, pjene, pudere ili kupke, a također jedan do dva dana prije testa ne bi trebalo imati seksualne odnose. Sve nabrojeno može djelovati na interpretaciju testa i onemogućiti otkrivanje abnormalnih stanica.

PAPA test za vrijeme menstruacije se ne preporučuje, jer prisutnost krvi, odnosno crvenih krvnih zrnaca u uzorku, onemogućava ispravnu interpretaciju nalaza.

S obzirom na to da je prijenos genitalnog HPV – a, osim spolnim odnosom, moguć i direktnim kontaktom „kože na kožu ili sluznicu“ genitalnog područja, žene koje još nisu imale penetrirajući spolni odnos, mogu biti inficirane spomenutim virusom.

Upravo iz tog razloga, ženama koje nisu imale spolni odnos preporučuje se redovna kontrola kod ginekologa, a ako su prisutne neke ginekološke smetnje, moguće je napraviti i takozvani indirektni PAPA test kojim se uzima bris rodnice kroz otvor na himenu koji postoji za istjecanje menstrualne krvi.

Preventivni ginekološki pregledi preporučuju se jednom godišnje, a PAPA test ovisno o zdravstvenom stanju žene prema uputi ginekologa, što može biti jednom godišnje. Ako su prethodni PAPA testovi bili uredni optimalan interval između dva testa je tri godine u životnoj dobi od 25 do 49 godina, a interval od pet godina optimalan je u dobnoj skupini od 50 do 64 godine.

Nalaz PAPA testa može biti:

1. uredan
2. bez nalaza abnormalnih ćelija, ali uz upalne promjene te eventualno vidljive i prepoznatljive uzročnike.
3. abnormalan nalaz

U slučajevima kada se u PAPA testu nalaze upalne promjene potrebno je provesti liječenje te ponoviti PAPA test nakon završenog liječenja. Osim upalnih promjena PAPA testom mogu se ponekada prepoznati i specifični uzročnici upale. Najčešće se kao uzročnici upale nalaze: Leptotrix vaginalis, Gardnerella vaginalis, Trichomonas vaginalis, Chlamydia trachomatis i različite gljivice (npr. Candida i Actinomyces) te tzv. “miješana flora”. ”

Ovisno o nalazu Papa testa ginekolog upućuje ženu na daljnu obradu koja može uključivati ponavljanje Papa testa, HPV test i kolposkopiju.

Važno je da žena čiji je nalaz testa abnormalan prati upute liječnika i postupa u skladu s njima.

Nastanku karcinoma grlića maternice prethodi cervikalna intraepitelna neoplazija ili CIN.

CIN (engl. cervical intraepithelial neoplasia) je pojam koji se koristi za opisivanje abnormalnih (displastičnih) promjena pločastih ćelija grlića maternice, a ovisno o debljini zahvaćenosti epitela razlikujemo:

CIN I – promjene blagog stepena koje zahvaćaju 1/3 debljine pločastog epitela

CIN II – promjene srednjeg stepena koje zahvaćaju 2/3 debljine pločastog epitela

CIN III – promjene teškog stepena koje zahvaćaju više od 2/3 debljine pločastog epitela

Obzirom da se žljezdane ćelije nalaze unutar grlića maternice, odnosno u kanalu koji spaja rodnicu sa tijelom maternice, teže ih je dobiti za citološku analizu i teže je precizno dijagnosticirati stepen promjena te postoje samo dvije citološke premaligne lezije – AGC i AIS.

1. AGC (engl. Atypical Glandular Cells) – žljezdane stanice su promijenjene, potrebna je patohistološka potvrda dijagnoze
2. AIS (engl. Adenocarcinoma in situ) – žljezdane stanice su zloćudno promijenjene, ali još nije prijeđena granica prema “pravom” karcinomu žljezdanih stanica, potrebno je patohistološki potvrditi dijagnozu i potom učiniti odgovarajući operativni zahvat

Ako je na PAPA testu križićem označen Carcinoma planocellulare ili Adenocarcinoma, radi se o zloćudnoj bolesti, ali je svejedno potrebna biopsija i patohistološka potvrda dijagnoze.

Humani papiloma virus (HPV) je uzročnik najčešće virusne spolno prenosive infekcije. Poznato je više od 200 tipova HPV-a, , od čega oko 30 tipova HPV-a uzrokuje infekcije genitalnog područja. Neki su tipovi niskorizični (6,11), a neki visokorizični (16,18).

HPV niskog rizika može uzrokovati nastanak genitalnih bradavica i blaže promjene ćelija grlića maternice. HPV visokog rizika može u žena uzrokovati teže premaligne i maligne promjene ćelija grlića maternice, rodnice, stidnice, grla i anusa. U muškaraca se karcinom može razviti na sluznici genitalnoga područja, anusu, grlu ili penisu. Tipovi 16 i 18 najrizičniji su tipovi HPV-a za razvoj premalignih promjena i karcinoma grlića maternice.

Infekcija HPV-om prenosi se spolnim putem, ali ne isključivo tokom spolnog odnosa, može se prenijeti i tokom intimnog kontakta direktnim dodirom kože ili sluznice o kožu ili sluznicu.

Budući da je ovaj virus izrazito otporan i može preživjeti duže vrijeme izvan tijela, nije isključeno da postoji mogućnosti zaraze indirektnim putem:

• pri upotrebi nedezinficiranih medicinskih instrumenata
• korištenjem nedezinficiranog ležaja u solariju
• razmjenom seksualnih pomagala i pribora
• korištenjem tuđeg korištenog peškira
• korištenjem tuđeg kupaćeg kostima ili donjeg rublja
• u nehigijenski održavanim sportskim objektima, masažnim i kozmetičkim salonima

Pored toga postoji i vertikalni prijenos, prijenos s majke na dijete tokom prolaska djeteta inficiranim područjem tokom poroda.

HPV je uobičajen i kod žena i kod muškaraca, ali kod muškaraca uzrokuje manje ozbiljne zdravstvene probleme. Većina muškarca s HPV-om obično nema simptome ili neke zdravstvene probleme vezane za HPV, ali spolnim putem prenose virus na partnera.

Infekcija HPV-om može godinama biti u stanju mirovanja, klinički neaktivnom stadiju, a da pri tome ne uzrokuje bolest. Nakon više godina mirovanja može se aktivirati i postepeno izazvati promjene na sluznici. Spolne bradavice su promjene na sluznici bradavičastog izgleda, koje mogu nastati na penisu, u rodnici, grliću maternice, u anusu. Kod muškaraca mogu biti i unutar mokraćne cijevi. Spolne bradavice mogu biti pojedinačne, ali i brojne i mogu uzrokovati svrbež, bol, krvarenje. Spolne bradavice (kondilomi) utvrđuju se vanjskim pregledom spolovila. PAPA testom utvrđuje se postoje li neke promjene na ćelijama, a testiranjem brisa rodnice na HPV utvrđuje se postoji li infekcija i određuje se tip virusa kojim je osoba zaražena.

Spolne bradavice (kondilomi) se mogu liječiti premazivanjem, smrzavanjem, spaljivanjem ili hirurškim odstranjivanjem. Promjene na sluznici grlića maternice liječe se laserski, elektrokoagulacijom ili se hirurškim metodama odstranjuje zaraženi dio.

Vakcinisanje protiv HPV-a na području Zeničko-dobojskog kantona besplatno je i preporučeno za djevojčice u osmom razredu osnovne škole.

Sadašnje spoznaje govore da je titar antitijela, odgovoran za zaštitu, zadovoljavajući i deset godina nakon vakcinisanja.

Vakcina ne sadrži virus, nego samo antigene („virus-like“ čestice) koji potiču imunološki sistem na proizvodnju antitijela.

Najčešće nuspojave nakon primjene vakcine protiv HPV-a  su uglavnom blage: bol, crvenilo ili otok na mjestu primjene vakcine, povišena tjelesna temperatura,  glavobolja i umor, mučnina, bol u mišićima ili zglobovima (podaci HALMED-a).

Vakcinisanje se preporučuje provesti prije stupanja u spolni život. Vakcinisanjem u mlađoj životnoj dobi postiže se bolji imunološki odgovor organizma.

Provedena istraživanja su utvrdila da vakcinisanje protiv HPV-a nije povezano s ranijim stupanjem u spolni život. Znanje i osviještenost o ličnoj odgovornosti su se pokazali kao zaštitni, a ne rizični faktor.

U redovnom programu, besplatno: Velika Britanija, Švedska, Španjolska, Slovenija, Rumunija, Portugal, Norveška, Nizozemska, Luksemburg, Latvija, Italija, Irska, Island, Grčka, Njemačka, Danska, Finska, Bugarska, Češka, Mađarska, Malta, Hrvatska.

U programu, djelomično besplatno: Belgija, Francuska.

U programu, plaćaju pacijenti: Austrija.

Nema podataka koji ukazuju da bi vakcinsianje protiv HPV-a  uzrokovalo neplodnost. Međutim, postupci liječenja malignih promjena na grliću maternice uzrokovanih HPV-om u nevakcinisanih, mogu uticati na plodnost.

Vakcine su visoko učinkovite u zaštiti protiv određenih tipova HPV-a, ali obzirom da ima visokorizičnih tipova koji nisu obuhvaćeni vakcinom i budući da infekcija HPV-om nema simptoma, redovni ginekološki pregledi i dalje su potrebni. Stoga je važno je istaknuti da bi žene vakcinisane protiv HPV-a i dalje trebale ići redovno na preventivne preglede.

Infekcija HPV-om je vrlo česta, ali na sreću velika većina zaraženih osoba uspije prevladati infekciju svojim imunološkim sistemom. Manji dio zaraženih osoba može razviti hroničnu infekciju, koja može uzrokovati razvoj karcinoma grlića maternice i drugih vrsta raka u području spolovila i grla. Infekcija HPV-a obično nema znakova ili simptoma, te većina zaraženih osoba toga nije ni svjesna.

Učestalost infekcije HPV-om u spolno aktivnoj populaciji je velika , pa i mogućnost da se osoba u toku života zarazi nekim od tipova tog virusa. Ta vjerovatnoća se procjenjuje na čak 50 do 70%, ali to ne znači da je tolika vjerovatnoća i od obolijevanja od raka.

Da, iako postoje i drugi faktori koji mogu ubrzati djelovanje virusa i oslabiti otpornost organizma, dugotrajna infekcija HPV virusima je neophodna u razvoju promjena povezanih s HPV-om. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije, a probirnim testovima (PAPA test, HPV test) se mogu izdvojiti rizične osobe s promjenama sluznice grlića maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje.