Integralna zaštita ratarskih i voćarskih kultura

Integralna zaštita ratarskih i voćarskih kultura predstavlja sistem u kojem sve primjenjene mjere imaju za cilj održavanje populacije štetnih bioloških agenasa na nivou na kojem oni nisu ekonomski štetni. Jedan od osnovnih ciljeva integralne proivodnje je, pored dobijanja što kvalitetnijih proizvoda i održavanje biljaka u takvom stanju u kojem on obezbjeđuje najveću otpornost od napada bolesti i štetočina, uz očuvanje prirodnih antagonista (bubamara, zlatooka, pčela i sl.).

Drugim riječima integralna zaštita biljaka  je optimalna kombinacija:

• bioloških,
• biotehnoloških,
• hemijskih,
• agrotehničkih mjera ili mjera uzgoja biljaka,

pri čemu se upotreba hemijskih sredstava za zaštitu biljaka ograničava na najnužniju količinu dozvoljenih FFS, koja su potrebna za zadržavanje populacije štetnih organizama ispod granice koja prouzrokuje privredno neprihvatljivu štetu ili gubitak (prag štetnosti).

Naravno, da se na bolesti i štetočine djeluje ne samo kurativno, već prije svega preventivno. Redovna vizuelna zapažanja takođe, se u sklopu prognoze obavezno provode. Ovi pregledi vrše se na pupoljcima, cvjetovima, listovima, ukupno na cijelim prirastima i plodovima. Početak i vrijeme trajanja leta štetnih insekata prati se pomoću feromonskih klopki, što naravno omogućava određivanje pravovremenog momenta aplikacije. U pravilu integralna zaštita, i pridržavanje načela IP omogućuju datom konceptu smanjenje troškova u proizvodnji i do 50%.

Integralna zaštita koštičavih voćaka od lisnih ušiju ( Aphididae )

Lisne uši su štetnici brojne skupine insekata iz reda Homopterae. Karakteriše ih visok potencijal razmnožavanja, naročito partenogenezom, gdje u toku vegetacije mogu da razviju veći broj generacija.Biljkama pričinjavaju direktne i indirektne štete. Direktne se ogledaju u mehaničkom oštećenju biljnih dijelova a indirektne u prenosu virusa-uzročnika biljnih oboljenja. Ovisno o vrsti biljaka značaj vrste oštećenja je različit.Poseban značaj lisne uši imaju kod koštičavih voćaka obzirom na rasprostranjenost virusnih oboljenja kod ovih voćnih vrsta. Dobro je poznat problem šarke šljive prisutan na našem području više desetina godina.

Radi se o insektima koji su manjih tjelesnih dimenzija (1-3 mm), nježnije tjelesne građe, uglavnom svjetlijih boja, mada se susreće i crna boja. Boja zavisi od vrste, staništa i godišnjeg doba. Hrane se sisanjem biljnih sokova u kojima preovladavaju ugljeni hidrati. Višak šećera izbacuju na cjevčice ( sifuncule ) na leđnoj strani u obliku medne rose. Mednom rosom se hrane mravi zbog čega se često javljaju u zajedničkoj populaciji sa ušima i često uzrokuju pogrešne dijagnoze. Nisu mravi uzrok pojave lisnih ušiju nego obrnuto. Mravi u ovom slučaju nisu štetni mada u određenoj mjeri potpomažu ishranu lisnih ušiju skidanjem medne rose sa pomenutih cjevčica, koja se može zadržati na vrhu cjevčice i stvrdnuti čime onemogućava daljnu ishranu lisne uši.

Ovisno o vrsti, lisne uši prezimljavaju u različitim stadijima razvoja. Većina ekonomski značajnih vrsta prezimljava u stadiju zimskog jajeta na samim voćkama i to u osnovi i u pazuhu pupoljaka jednogodišnjih ili dvogodišnjih izdanaka na primarnom domaćinu.Izleganje larvi počinje krajem marta i početkom aprila uporedo sa cvatnjom i razvojem novih mladara.

1.)Biološko suzbijanje lisnih ušiju u sistemu integralne/organske (ekološke) proizvodnje

Biološka zaštita biljaka uključuje suzbijanje štetnih insekata prirodnim neprijateljima (grabežljivci, parazitoidi), drugim korisnim organizmima i mikrobiološkim insekticidima na bazi virusa, bakterija, gljivica i nematoda

Biološke metode suzbijanja spadaju u nehemijske metode i koriste se kao alternativne metode hemijskim pesticidima za suzbijanje štetnih organizama u integriranim i ekološkim sistemima poljoprivredne proizvodnje.

Bubamara (Coccinella septempunctata) predstavlja pravu sreću za poljoprivrednika, jer kao predator biljnih vaši omogućava smanjenje upotrebe insekticida.

Imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju gustoće populacije štetnika i njihove pojave.

Odrasli insekti i njihove larve hrane se lisnim ušima, štitastim ušima, grinjama, jajima krumpirove zlatice, mušicama i resičarima, gusjenicama, ličinkama opnokrilaca i kornjaša.

Prema navodima pojedinih autora larva pojede oko 180 jedinki lisnih uši dnevno, a razvojni ciklus larve traje između 20 i 35 dana,a ženka odloži do 750 jaja.Odrasli oblik dnevno može pojesti i do 60 jedinki lisnih uši (Maceljski, 2002.)

U prirodi su prisutni razni pojavni oblici bubamara i svi su podjednako važni u smanjenju broja kolonija lisnih uši.

Zlatooke – Chrysopidae

Još jedan značajan insekt koji pomaže u ograničenju prisutnoisti lisnih uši  a koji je prisutan na ovom prostoru jeste iz porodice insekata Mrežokrilaca-(Chrysopidae)Zlatooke.

Mrežokrilci su skupina insekata koje karakterizira duguljasto tijelo sa prozirnim, mrežastim krilima. Odrasli primjerci, kao i njihove ličinke, hrane se na raznim štetočinama poput lisne i štitaste uši, gusjenica, resokrilaca i štitastih moljaca.

Zlatooke su korisni organizmi koji obitavaju u prirodi i uzgajaju se u mnogim državama u laboratorijima što omogućava kupnju i uspostavu ravnoteže između štetne i korisne populacijeinsekata. Jaja odlažu na lišće i druge organe biljke na nitima dugim 5 – 11 mm gdje jednaženka može odložiti više stotina jaja.

Korisne stjenice

Maceljski (2002.) ih ubraja u jedne od najvažnijih prirodnih neprijatelja štetnika i navodi kako je omjer štetnih vrsta stjenica manji u odnosu na korisne vrste koje su većinom brojnije.

Usni aparat im je pretvoren u rilo kojim bodu i sišu na način da štetnom organizmu kroz jednu cjevčicu ubrizgaju otrov i probavne enzime, a kroz drugu sišu veliku količinu vode i razgrađeni sadržaj plijena (Franin i Barić, 2012.

Koriste seizmeđu ostaloga i u zaštićenom prostoru za biološko suzbijanje štitastih moljaca (kojima se najradije hrani),resičara, lisnih uši, crvenih paukova, gusjenica i jaja leptira gdje jedan imago dnevno može konzumirati 2 do 5 odraslih jedinki, 30 do 40 jaja i 15 do 20 kukuljica štitastih moljaca.

Entomofagne osice

One mogu odlagati jaja u tijelo žrtve (endoparaziti) ili na površinu žrtve (ektoparaziti) ili čak na biljke kojima se štetnik hrani i tako unosi jaja osica u svoj organizam. Parazitiraju štetnike u stadiju jaja, ličinke, kukuljice i imaga, a pronalaze ih podražajem kemijskih tvari (kairomoni) koje žrtva ili biljka izlučuje (Maceljski, 2002.). Koriste se u biološkoj kontroli raznih štetnih organizama u svijetu

Syrphidae – Osolike muhe (lebdjelice, pršilice)

Vrlo se rado hrane lisnim ušima, a izdvaja se rod Syrphus. Neke vrste osolikih muha hrane se i mrtvom organskom tvari u raspadanju te se hrane u naseljima društvenih kukaca gdje i žive (Maceljski, 2002.).

2.) Suzbijanje lisnih uši upotrebom fitofarmaceutski sredstava-hemijsko suzbijanje

Hemijsko suzbijanje u integralnoj proizvodnji (zaštiti) izvodi se samo kada preventivne i agrotehničke mjere nisu dostatne  da održe brojnost populacije ispod praga štetnosti.

Prije samog tretiranja neophodno je obaviti vizuelni pregled na prisutnost korisnih insekata, prije svega na prisutnost odraslih oblika bubamara i larvi bibamara kao i larvi osolikih muha koje se hrane lisnim ušima.

Ako su prisutni korisni insekti primjenjuju se samo selektivni insekticidi na bazi imidakloprida (Confidor, Boxer, Rapid), acetampirida (Mospilan, Wizard), tiakloprida (Calypso), tiametoksama (Actara) i dr. koji neće ugroziti opstanak ovih vrsta.

Suzbijanje lisnih ušiju bitno je započeti u toku mirovanja vegetacije jer se tada postižu znatno bolji rezultati. Zimskim tretiranjem koštičavih voćaka sa mineralnim uljima uništavaju se prezimljujuća jaja ušiju iz kojih se u proljeće javljaju najštetnije generacije. Bitno je suzbiti lisne uši u prva dva mjeseca vegetacije, kada i prave najveće štete, naročito u prenosu viroza.

Zavod za zaštitu bilja Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica