Infektivna anemija kopitara

Infektivna anemija kopitara – skraćenica: (IAK) , poznata je pod nazivom i kao „močvarna groznica“, predstavlja infektivno oboljenje konja i ostalih ekvida čiji su glavni simptomi: povratna groznica, letargija, inapatenca, trombocitopenija i anemija. Klinički znaci IAK su prvi put opisani u Francuskoj još davne 1843.godine, i predstavlja jedno od prvih bolesti životinja za koju je potvrđena virusna etiologija.

Iako se danas zna dosta o ovome oboljenju, mali progres je napravljen u patogenezi i imunologiji. Razlog za ovo leži i u činjenici da se virus nije mogao prenijeti na druge životinje (izuzev kopitara), te se nije mogao kultivisati u in vitro uslovima. To je ujedno i jedan od glavnih faktora zašto za ovo oboljenje trenutno ne postoji adekvatna i učinkovita vakcina.

Infektivna anemija kopitara predstavlja oboljenje konja, mula, magaraca i zebri koje se pojavljuje u celom svijetu. Kako je već rečeno uzročnik je virus iz iz familije Retroviride rod Lentivirus. Pošto se IAK najčešće širi pomoću vektora, odnosno insekata, bolest se češće pojavljuje u regijama sa toplijom klimom. IAK se često pojavljuje u Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Evropi, dok je pojavljivanje u Srednjoj Evropi rijetko i sporadično.

Bolest se širi insektima (komarci), može se širiti i nesterilnim instrumentima, spermom, lezijama kože (povrede). Inkubacioni period traje najčešće: 10-20 dana, odnosno: 1-105 dana.

Kod akutne forme bolesti javljaju se sljedeći simptomi: povećana tjelesna temperatura 40-42 °C, umor, iscjedak iz nosnica i očiju, promjena oslonca, mršavost, petehije na frenulumu lingve. Subakutni, kao i akutni tok bolesti se završava naglim uginućem životinje uz izraženu tahikardiju i znojenje.

Hronična forma bolesti može trajati mjesecima uz primjetno slabljenje životinje, izraženi su slijedeći simptomi: mršavljenje, edemi prsa i trbuha, tahikardija. Oboljela životinja, predstavlja doživotno izvor zaraze. Dijagnoza se postavlja uzimanjem uzorka krvi na pregled, geldifuzioni precipitinski test AGID test.

Bolest se može dokazati već 10-14 dana poslije inficiranja, a najkasnije do 35 dana. Terapija: bolest se ne liječi, seropozitivne životinje bez simptoma šalju se na prinudno klanje, a životinje sa simptomima neškodljivo se uklanjaju-stamping out metoda.

Kad se utvrdi postojanje infektivne anemije kopitara ili pri postojanju sumnje na infektivnu anemiju kopitara u zaraženom I na zarazu sumnjivom dvorištu službeni eterinary će obavezno narediti
sljedeće mjere:
1. izdvajanje oboljelih i na bolest sumnjivih kopitara,
2. zabranu ili ograničenje kretanja oboljelih i na bolest sumnjivih kopitara,
3. zabraniti izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju i porijeklu životinje,
4. eutanaziju ili klanje kopitara, a prema potrebi i njihovo posebno označavanje,
5. dezinfekciju I dezinsekciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava, te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena ili na zarazu sumnjiva životinja,
6. redovno suzbijanje prijenosnika zarazne bolesti,
7. osiguranje I održavanje higijenskih uvjeta u objektima za uzgoj životinja,
8. individualni postupak s kopitarima pri liječenju i poduzimanju drugih stručnih zahvata, u skladu s načelima asepse i antisepse,
9. popis I označavanje oboljelih kopitara.

Smatra se da je infektivna anemija kopitara prestala kada od eutanazije, klanja ili uginuća posljednjeg oboljelog kopitara i završne dezinfekcije protekne najmanje tri mjeseca, a svi ostali konji iz stada su, nakon podvrgavanja pretrazi dva puta u razmaku tri mjeseca, serološki negativni.

Autor, načelnik Službe za epizootiologiju:
Mr.sci. Dizdarević Jasmin; DVM