Bedrenica (antraks) – tiha prijetnja iz tla: Šta trebaju znati građani i stočari?

Bedrenica, poznata i kao antraks, iako rijetko oboljenje, i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja i ljudi u Bosni i Hercegovini, pogotovo nakon izvještaja o njenom značajnom pojavljivanju u susjedstvu..

Riječ je o akutnoj, septikemijskoj, ali nekontagioznoj zaraznoj bolesti koju izaziva bakterija Bacillus anthracis.

Najčešće pogađa biljojede, a posebno su osjetljive ovce i koze, koje bolest “pokosi”, zbog čega se u narodu za ovu bolest udomaćio naziv – “pokos”. Iako su svinje i psi nešto otporniji, ni oni nisu potpuno imuni, dok perad uopće ne obolijeva.

Od ove bolesti može oboljeti i divljač.

Poseban oprez potreban je jer se bedrenica može prenijeti i na ljude, čineći je ozbiljnom zoonozom.

Zašto je bedrenica “bolest tla”?

Bolest se kod ljudi javlja u više oblika: kožni (najčešće poznat kao “crni prišt”), plućni, crijevni, a najteži oblik je antraksna sepsa, koja bez pravovremenog liječenja može imati smrtonosan ishod.

Kod životinja, simptomi uključuju iznenadno uginuće (posebno kod goveda), visoku temperaturu (do 42°C), ubrzano disanje i puls, jaku zacrvenjenost sluznica, proljev, pobačaje i krvavo obojeno mlijeko.

Poseban znak za sumnju na antraks jeste krv koja ističe iz prirodnih otvora uginule životinje, ne gruša se i tamne je, gotovo katranaste boje.

Ono što bedrenicu čini posebno opasnom jeste sposobnost bakterije Bacillus anthracis da stvori izuzetno otporne spore koje mogu preživjeti u tlu čak i više od 15 godina. Zato se često naziva i “bolest tla”.

Spore su otporne na uobičajene dezinfekcijske mjere, osim na ona oksidirajućeg djelovanja, i mogu se prenijeti kontaminiranom hranom ili sijenom.

Zaražene životinje u završnom stadiju bolesti izlučuju bakterije kroz sekret i eksudat, čime kontaminiraju okolinu. Prilikom obdukcije uginulih životinja, posebno treba biti pažljiv jer tjelesne tekućine postaju izvor širenja bolesti.

Zato se leš ne otvara, nego se za laboratorijske pretrage uzimaju uzorci ušne školjke i pripadajuće muskulature.

Mjere zaštite i vakcinacija – ključne za prevenciju bedrenice kod ljudi i životinja

Preventivne mjere su ključne. To uključuje nespecifičnu profilaksu – uklanjanje leševa bez sekcije, dezinfekciju objekata i opreme, asanaciju terena i izbjegavanje hrane iz tzv. bedreničnih distrikata.

Posebna pažnja se posvećuje specifičnoj profilaksi, odnosno vakcinaciji svih prijemljivih životinja – jednom godišnje, a u rizičnim područjima dva puta godišnje.

Ljudima koji rade s potencijalno zaraženim životinjama preporučuju se stroge mjere lične zaštite i higijene, kako bi se spriječio kontakt sa sporama bakterije.

INZ