Giardioza pasa

ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG  KANTONA – TEMA III – GIARDIOZA PASA

Paraziti iz roda Giardia uzrokuju giardiozu (giardiosis), hroničnu crijevnu parazitozu, rasprostranjenu širom svijeta . Giardia duodenalis (syn. G. intestinalis, G. lamblia) infestira veliki broj domaćih i divljih sisara i različite vrste ptica. Trenutno se klasificira u skupove (sojeve ili genotipove) A–H, varijabilnih specifičnosti domaćina. Sojevi C i D se obično nalaze kod pasa, dok je F izolovan iz mačaka i drugih životinja. Infestacija ljudi sa Giardia duodenalis je gotovo uvijek sa sojem A ili B.

Giardia ima direktan životni ciklus sa ponovljenom, aseksualnom reprodukcijom trophozoita u tankom crijevu i intermitentna proizvodnja rezistentnih cista koje se izlučuju u fecesu. Do infestacije dolazi oralnim unosom cista (Slika 1) Trofozoiti se vežu za epitelne ćelije  i uzrokuju smanjeni kapacitet apsorpcije i promijenjenu propusnost crijeva. Patentni period je 4–16 dana. Patentnost obično perzistira nekoliko nedelja ili mjeseci. Ukupna prevalenca kod pasa i mačaka u Evropi je oko 3-7%, ali je to značajnije kod mladih jedinki ispod jedne godine starosti, što ga čini jednim od najčešćih endoparazita u ovoj starosnoj grupi.

Izlučivanje cista primijećeno je kod zdravih i bolesnih životinja. Vjeruje se da infestacija izaziva parcijalni imunitet što rezultira gubitkom simptoma, i u nekim slučajevima, eliminacijom agensa, ali sa ograničenom otpornošću na reinfekciju. Transmisija je feko-oralna putem cista u vodi, hrani ili iz okoline i samo nekoliko cista je potrebno da izazovu oboljenje.

U vanjskoj sredini, ciste mogu preživjeti mjesecima, ali su osjetljive na isušivanje i uveliko su smanjeni brojevi zamrzavanjem-odmrzavanjem.

Šta se dešava sa vašim psom?

– Dijareja i gubitak težine (inhibirana sposobnost apsorpcije hranjivih tvari, vode i elektrolita).

– Anoreksija i letargija.

– Povraćanje.

– Dehidriranost

– Loš kvalitet dlake

Dijareja je najčešći simptom i može biti povremena ili kontinuirana, a neuspjeh u dijagnosticiranju i liječenju bolesti može dovesti do ozbiljnog gubitka težine, pa čak i smrti u ekstremnim slučajevima. Bolest je posebno opasna za štenad, starije pse i pse s oslabljenim imunološkim sistemom ili za životinje koje su izložene stresu npr. radni/lovački psi.

Preventivne mjere

–       Redovne laboratorijske analize fecesa (obavezno pri uvođenju nove životinje).

–       Mjesečna upotreba antiparazitika širokog spektra.

–       Redovna higijena prostora u kojem pas boravi.

–       Obezbijediti psu čistu vodu i zdjelicu.

–       Ukoliko je moguće spriječiti i kontrolisati mjesta sa kojih pas uzima vodu.

–       Izbjegavati stajaću vodu, barice, neprovjerene izvore vode.

–       Ukoliko je moguće spriječiti psa da lovi i jede glodare i druge male životinje.

–       Redovni pregledi kod veterinara uz plan zaštite od parazitoza.

Kontrola treba uključivati ​​uklanjanje izmeta što je prije moguće (barem dnevno) i zbrinjavanje potencijalno zaraznog otpada. Zaražene pse potrebno je okupati kako bi se uklonile ciste s dlake. Brzo i često uklanjanje fecesa ograničava onečišćenje vanjske sredine, kao i naknadna dezinfekcija. Ciste inaktivira para i kipuća voda.

Iako nema registriranih dezinficijensa za uništavanje cista Giardia, često pranje i sušenje pokrivača, posteljine i posuda za hranu i vodu, zajedno sa drugim uobičajenim dobrim higijenskim praksama, može ograničiti prijenos na druge domaćine i ponovnu infekciju nakon oporavka. Izolacija kućnih ljubimaca sa dijarejom ili dijagnosticiranih kliconoša također će ograničiti prijenos.

Kako bi se povećala učinkovitost dezinficijensa, otopine treba ostaviti 5-20 minuta prije ispiranja s kontaminiranih površina. Dezinfekcija travnatih dvorišta ili staza je nemoguća, a ova područja treba smatrati kontaminiranima najmanje mjesec dana nakon što su zaraženi psi posljednji put bili prisutni. Ciste su osjetljive na isušivanje, a područja treba pustiti da se temeljito osuše nakon čišćenja.

Dijagnoza je mogu

Zaključak

Giardia se kod ljudi obično prenosi putem vode za piće, a molekularni dokazi upućuju da su psi relativno mali izvor infekcije, ali je rizik prisutan. Izbjegavajte piti zagađenu vodu, naročito tokom putovanja, i razmislite o kupovini filtera za vodu ako nemate provjeren izvor pitke vode. Giardia također može biti prisutna na hrani i tlu, stoga operite sve proizvode prije jela i često perite ruke.

Dijagnozu je moguće uspostaviti laboratorijskim pregledom fecesa psa. Radi poboljšanja detekcije, preporučuje se pregledati tri uzorka u periodu od tri do pet dana.

Uz primjenu preventivnih mjera, redovnim veterinarskim pregledima i upotrebom odgovarajućih antiparazitika čuvamo zdravlje našeg ljubimca ali i naše okoline i domaćinstva.

ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG  KANTONA

– UVOD

– TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)

– TEMA II – DIROFILARIOZA

– TEMA III – GIARDIOZA PASA

– TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)

– TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA