Antimikrobna rezistencija (AMR) nastaje kada bakterije, virusi, gljivice i paraziti više ne reaguju na antimikrobna…
Cestode (Trakavice)
ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA – TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)
Trakavice, pantljičare (klasa Cestoda) imaju pljosnato i segmentirano tijelo, bez tjelesne šupljine i probavnih organa. Dužina parazita u zavisnosti od vrste varira od nekoliko milimetara do više metara. Psi obično djeluju kao njihovi konačni domaćini i mogu biti izvor infekcija ljudi, jer su neke od vrsta zoonoze. Trakavica se ne može direktno prenijeti sa jednog psa na drugog, razvoj i prijenos se mora izvršiti preko jednog ili više intermedijarnih domaćina. Lovački psi koji slobodno lutaju ili im je dozvoljeno da jedu plijen ili neko drugo nekuhano meso od intermedijarnog domaćina, izloženi su riziku. Buha koja sadrži larvalne stadije trakavica čest je izvor infekcije pasa (Dipylidium caninum).
Za razliku od drugih crijevnih parazita, psi se ne mogu zaraziti jedući oplođena jajašca trakavice. Trakavice prvo moraju proći kroz intermedijarnog domaćina (buhu) prije nego što mogu zaraziti psa. Kada se jajašca trakavice ispuste u vanjsku sredinu, moraju ih progutati larve buhe, nezreli stadij buhe. Kad jednom uđe u ličinku buhe, jaje trakavice se nastavlja razvijati dok buha sazrijeva u odraslu buhu. Lizanjem dlake ili kao odgovor na ugriz buhe, pas nenamjerno proguta buhu zaraženu trakavicama. Dok se buha probavlja u crijevima psa, jaje trakavice se oslobađa, ono se izleže, a zatim se usidri za crijevnu sluznicu, čime se završava životni ciklus.
Dipilidoza
Pas je glavni definitivni domaćin za Dipylidium caninum, koji može uzrokovati dipilidozu (dipylidosis). Dugi su 20-80 cm, a parazitiraju u tankim crijevima. Ostali potencijalni domaćini uključuju mačke, lisice i ljude (uglavnom djecu). Razvojni oblik je cisticerkoid (cysticercoid), a prelazni domaćini su pseće ili mačije buhe (Ctenocephaloides canis, C. felis) i pseći dlakojedi (Trihodectes canis).
Ljudi se zaraze ingestijom buhe koja je kontaminirana cisticerkoidom. U tankom crijevu domaćina kičmenjaka cisticerkoid se razvija u odraslu trakavicu koja dostiže zrelost oko jedan mjesec nakon infekcije. Odrasle trakavice nalaze se u tankom crijevu domaćina. Oni proizvode proglotide (ili segmente) koji sazrijevaju, postaju gravidni, odvajaju se od trakavice i migriraju u anus ili prolaze u feces. Povremeno se mogu vidjeti kako se miču na dlačicama oko anusa, ili češće na površini svježe izlučenog izmeta. Kako se proglotid suši, postaje zlatne boje i na kraju se otvara, oslobađajući oplođena jajašca u okoliš. U gravidnom članku uterus se raspada na uterine čahure (kokoni). Svaka čahura sadrži od 3-30 jaja. Razvojni oblik je cisticerkoid (cysticercoid), a prelazni domaćini su pseće ili mačije buhe (Ctenocephaloides canis, C. felis) i pseći dlakojedi (Trihodectes canis).
Suzbijanje buha je ključno u upravljanju i prevenciji infekcije trakavicama. Preventivne mjere zahtijevaju tretiranje psa i drugih pasa ili mačaka sa kojima je u kontaktu i okoline u kojoj pas boravi. Ako pas živi u okruženju punom buha, do ponovne infekcije trakavicama može doći za samo dvije sedmice. Budući da su lijekovi protiv trakavica toliko učinkoviti, ponovljene infekcije trakavicama gotovo su uvijek posljedica ponovne infekcije buhama, a ne neuspjeha antiparazitika. Lovački psi su u stalnom kontaktu sa vanjskom sredinom i često drugim životinjama, tako da je neophodno redovno tretiranje sa dostupnim repelentima u vidu ogrlica i spot on preparata.
Ehinokokoza
Ove trakavice vrlo male u poređenju sa D. caninum i Taenia spp., ali mogu izazvati neke od najtežih bolesti kod ljudi. Adulti su dugi 3,0-6,0 mm i posjeduju do 4 članka, od toga jedan gravidni koji ima približno polovinu dužine parazita. Postoje dvije vrste Echinococcus od važnosti za pse, Echinococcus granulosus i Echinococcus multiocularis. Kao i druge trakavice, Echinococcus spp. obično se prenose između dvije različite skupine životinja: konačni domaćini i intermedijarni domaćini. Konačni domaćin je životinja koja nosi odrasle trakavice u crijevima i izbacuje jaja svojim fecesom. Ljudi ne dobivaju crijevnu trakavicu s Echinococcusom, čak i ako jedu meso koje sadrži ciste. Međutim, ljudi se mogu zaraziti oblikom ciste ako progutaju jajašca iz fecesa zaraženog konačnog domaćina.
Kao međudomaćini u biološkom ciklusu razvoja E. granulosus služe prvenstveno papkari (ovce, goveda, svinje, koze, kamile), rijetko konji i čovjek. Izuzetno, prelazni domaćini mogu biti bivoli, magarci, psi, mačke, divlji biljožderi i svežderi. Prelazni domaćini uzimaju jaja koja izbacuju infestirani psi ili se jaja unose preko kontaminirane hrane. Iz lumena crijeva prelaznih domaćina, iz jaja oslobođeni embrioni migriraju u različite organe, najčešće jetru i pluća. Razvojni oblik Echinococcus polymorphus (ehinokokni mjehur, hidatidna cista ehinokok) je cista ispunjena hidatidnom tečnošću. Cista može biti primarna (nastala od jaja E. granulosus) i sekundarna (nastaje pucanjem primarne ciste); fertilna (ispunjena protoskoleksima) i sterilna (bez protoskoleksa); unilokularna (jedna septa) i multilokularna (više septi). Kompletan razvoj se završava kada pas ili drugi karnivori pojedu fertilni mjehur sa protoskoleksima iz kojih se razvijaju adulti E. granulosus.
Kod E. multilocularis, lisice i drugi divlji kanidi poput kojota i vukova su definitivni domaćini, a ponekad i psi. Intermedijarni domaćin je životinjska vrsta koja obično nosi stadij ciste parazita u tjelesnim tkivima, a potom ga pojede konačni domaćin. Mali plijen kao što su poljski miševi uobičajeni su intermedijarni domaćini.
Trakavice su općenito čest problem kod pasa širom svijeta. Echinococcus granulosus najčešći je u Africi, na Bliskom istoku, u južnoj Evropi, Latinskoj Americi i jugozapadu Sjedinjenih Američkih Država (SAD). U endemskim područjima (gdje je parazit prisutan u lokalnim životinjskim populacijama), između 2%-51% pasa (divljih ili kućnih ljubimaca) mogu biti zaraženi.
Echinococcus multilocularis najčešći je u hladnijim klimama, poput sjeverne Evrope, Švicarske, srednjeg zapada SAD-a, Kine, Japana i Arktika. Kod 58% pasa lutalica i do 23% kućnih ljubimaca ili radnih pasa potvrđena je zaraza, ali to znatno varira u zavisnosti od područja. Infekcija kod mačaka izuzetno je rijetka.
Psi koji lutaju, love ili se hrane sirovim iznutricama potencijalno zaraženih intermedijarnih domaćina i koji se rijetko dehelmintiziraju, veća je vjerojatnost da će biti zaraženi sa Echinococcus spp. Za razliku od jaja nekih parazita, jaja Echinococcusa odmah su infektivna kada prođu, te je kontak sa svježim fecesom rizik. Veoma su otporna u vanjskom sredini, mogu ostati infektivna i do godinu dana u tlu. Većina ljudi rijetko je izložena fecesu divljih kanida. Međutim, i domaći i divlji psi i mačke mogu također biti zaraženi kao konačni domaćini. Inficirani psi tokom cijele godine izbacuju jaja parazita sa fecesom, bolest nema sezonski karakter, a infestacija je moguća na svim mjestima gdje psi defeciraju. Osim kontakta sa bolesnim životinjama, ljudi se najčešće infestiraju preko kontaminiranog povrća ili loše higijene (naročito djeca). Sprječavanje infekcije kod kućnih ljubimaca pomaže u sprječavanju infekcije kod ljudi.
Tenidoza
Lokalizacija parazita je u tankom cirijevu pasa i divljih karnivora. Dužina T. hydatigena je 1,5-5,0 m. Kao prelazni domaćini služe domaći i divlji preživari i svinje u kojima se iz jaja, unijeta u organizam putem hrane, razvije larva Cysticercus tenuicollis. C. tenuicollis je polupunjeni prozirni mjehur koji visi na dugoj peteljci, ispunjen je bistrom tečnošću i za ovojnicu pričvršćenim jednim invaginiranim skoleksom. Preko jetre dospijevaju u trbušnu šupljinu i prihvataju se za omentum, mezenterijum i seroze organa trbušne šupljine (Slika 1).
Taenia pisiformis
Parazitiraju u tankim cijevima pasa i divljih karnivora. Adulti T. pisiformis su dugi 0,6-2,0 m. Na skoleksu imaju 4 siske i rostelum sa dva reda kukica. Imaju jednostruke spolne organe, tipično kao i druge tenije pasa, a konačni domaćini se infestiraju jedući unutrašnje organe prelaznih domaćina (zečevi, kunići) na kojima se nalazi Cysticercus pisiformis, razvojni oblik po tipu cisticerkus (cysticercus) koji je ispunjen tečnošću i sadrži jedan invaginirani skoleks, začetak budućeg parazita. Cisticerkusi su najčešće lokalizirani na omentumu, mezenterijumu i serozi crijeva.
Taenia multiceps
Taenia multiceps parazitira u tankim crijevima pasa i divljih karnivora. Adulti su dugi 0,4-1,0 m, a na skoleksu imaju 4 pijavke i rostelum sa kukicama poredana u 2 reda. Razvojni oblik je Coenurus cerebralis, koji se formira na mozgu i kičmenoj moždini kod preživara, najčešće ovaca.
Navedene vrste iz klase Cestoda izazivaju više oboljenja kod pasa, a neka su veoma zoonotična (ehinokokoza). U jednoj životinji može parazitirati više adulta i razvojnih oblika, zavisno od vrste parazita i starosti životinje, a najčešće su infestirani seoski, ovčarski, lovački i psi bez vlasnika. Jaja parazita veoma su otporna na vanjske uticaje. Paraziti pijavkama i kukicama na rostelumu oštećuju sluznicu crijeva te sekundarno izazivaju bakterijske infekcije.
Kako znamo da je pas infestiran?
- Infekcija kod odraslih životinja rijetko uzrokuje bolest, čak i kod velikog broja crva, ali pokretni proglotidi mogu izazvati iritaciju oko anusa, uzrokujući da životinja žvaće ili trlja anus.
- Neophodna je redovna laboratorijska analiza fecesa. Nemoguće je razlikovati jaja Echinococcus od jaja Taenia spp.
- Zaražena jajašca Echinococcusa mogu se izbacivati intermitentno i u malom broju, tako da samo jedan negativan nalaz fecesa ne može u potpunosti isključiti crijevnu infestaciju.
Preventivne mjere
- Redovna upotreba antiparazitika za unutrašnje i vanjske parazite.
- Redovni pregled i čišćenje psećeg krzna i mjesta gdje pas boravi.
- Držati psa dalje od utrobe divljači.
- Nositi vodootporne, zaštitne rukavice pri rukovanju sa ulovljenom divljači.
- Meso divljači dobro termički obraditi.
- Ne hraniti pse termički neobrađenim, izmijenjenim iznutricama.
- Ako je pas došao u kontakt sa uginulom divljači ili crijevima, neophodna je antiparazitarna terapija.
- Razgovarajte sa svojim veterinarom o planu za smanjenje rizika od izlaganja Echinococcus i Taenia spp.
ZOONOTSKI POTENCIJAL PARAZITOZA LOVAČKIH PASA NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA
– TEMA I – NEMATODE (OKRUGLI CRVI)
– TEMA IV – CESTODE (TRAKAVICE)
– TEMA V – OPASNOSTI OD KRPELJA – VEKTORI PATOGENA