Zimske povrede

Na poledici, naročito ako je prekrivena snijegom, niko nije stabilan.

Bez obzira na pažljiv hod, korak je često nemoguće kontrolisati, zbog čega mnogi doživljavaju veoma neugodne padove. Ako imate sreće, samo ćete se ugruhati ili istegnuti neku tetivu. Međutim, ono čega se svi pribojavaju je iščašenje ili prelom dugačkih kostiju i zglobova.

Čuvajte se povreda na snijegu i ledu. Žene su više ugrožene, jer im je koštana struktura oslabljena osteoporotičnim promjenama. Prelom kuka kod starijih može da dovede do embolije i infekcije pluća usljed dugog ležanja

– Proklizavanju i padovima je najviše sklona starija popupalcija. Žene su posebno ugrožene, jer je kvalitet koštanih struktura kod većine oslabljen osteoporotičnim promjenama. U starosnom smislu, svaki pad osoba između 70. i 80. godina uglavnom se završava povredom kuka i ručnog zgloba, a nešto rjeđe lakta, ramena i skočnog zgloba. Prelom kuka, odnosno vrata butne kosti, kao i tipičan prelom podlaktice u predjelu ručnog zgloba, dominira u najvećem procentu.

Povreda kuka kod starijih osoba predstavlja ozbiljnu traumu?

– Da, zato što gotovo svako od njih ima jednu ili više hroničnih bolesti. Najčešće su to bolesti srca i krvnih sudova, dijabetes, nekada i karcinomi… Sve te bolesti komplikuju proces oporavka, zbog čega nerjetko dolazi i do ozbiljnih problema u vidu embolije, pa i smrtnog ishoda. Duga vezanost za krevet zbog sporog oporavka dodatno otežava ozdravljenje. Zato je kod starijih osoba nekada potrebna hitna operacija kuka da bi se pacijent što prije uspravio i osposobio za hod. Na taj način se sprečava mogućnost pojave embolije ili infekcije pluća, koje i nastaju usljed dugog ležanja.

 A kod mlađih?

– Kod mlađih osoba i kod dece su prisutna uganuća i istegnuća koljena, skočnog zgloba, ramena. U povećanom procentu povrede se dešavaju i zbog toga što rekreativci i drugi zaljubljenici planine i zimskih sportova, na skijaške i druge staze odlaze nedovoljno pripremljeni. Da bi se to izbjeglo ili makar svelo na najmanju moguću mjeru, prije odlaska na skijanje tjelo treba vježbanjem fizički dobro pripremiti, a mišiće i zglobove ojačati. Prilikom skijanja najčešće dolazi do povreda koljena i ramena. Obično su to uganuća, a kod težih ozljeda dolazi do iščašenja zglobova i preloma kostiju. Iako u prvom momentu distorzije, odnosno uganuća, izgledaju kao lakše povrede, neophodno ih je hitno zbrinuti i na pravi način liječiti. Povređeni i u ovom slučaju mora da bude apsolutno disciplinovan, odnosno treba da poštuje sve savjete i preporuke ljekara. Tamo gdje je neophodno pribjegava se radikalnom liječenju, odnosno operaciji, da bi došlo do bržeg funkcionalnog oporavka.

Zašto je važna disciplinovanost?

– Zato što se često u takvim situacijama previde neka druga potencijalno teža stanja, kao što su promjene na ligamentima. Ukoliko se povreda ne sanira na pravi način, kasnije mogu da se ispolje posljedice u vidu nestabilnosti zglobova i degenerativne promjene koje zahtevaju ozbiljno liječenje. Zapravo, svaka povreda treba da bude ispraćena od strane ljekara, jer samo on može da procjeni stepen ozbiljnosti i shodno tome odredi odgovarajuću terapiju. U suprotnom, naizgled i najlakše povrede kasnije često zadaju ozbiljne komplikacije. Stepen oporavka u značajnoj mjeri zavisi od dobre stručne procjene. Nekada je neophodna hitna operacija, nekada se ona odlaže, a nekada se pribjegava konzervativnom načinu liječenja.

LEDENA KIŠA NAJOPASNIJA

Iskustvo pokazuje da je najveći broj padova i povreda u vrijeme ledene kiše. U takvim uslovima je najbolje ne izlaziti dok se trotoari i druge površine za hodanje ne očiste. Ako se na klizav teren već mora, onda nikako ne držati ruke u džepovima. Slobodne ruke su potrebne u slučaju klizanja i padanja, da se pomoću njih održite nekako na nogama. Na rukama treba imati rukavice, a na nogama obuću koja se ne kliže. Kretati se uz zid zgrada, vodeći računa o ledenicama. I nikada u alkoholisanom stanju ne izlaziti na ledom okovane ulice. Za volan sjedite samo u slučaju  nužde, jer je na klizavim ulicama i putevima stepen saobraćajnih nesreća daleko veći.

LIJEČENjE

Prelomi bez većih distorzija zbrinjavaju se gipsom, kao najčešćim vidom imobilizacije na putu do ozdravljenja. Kod iščašenja velikih zglobova hitno se radi repozicija, odnosno vraćanje zgloba u anatomski položaj. Kratkotrajno, tri do šest nedelja, dok ne zarastu meka tkiva, stavlja se i imobilizacija, a zatim se tri do četiri sedmice pribjegava fizikalnim procedurama, do konačnog vraćanja zgloba u funkcionalno stanje, kakav je bio prije povrede. Iako su ovo vidovi konzervativnog liječenja, kontrole u prva dva do četiri dana od trenutka povrede su obavezne, radi sprečavanja bilo kakvih komplikaacija.

INZ.BA