Razgovor vodila Ajla Topčić/RadiYo Active Zenica
Brojevi možda ne mogu pokazati cijelu priču, ali mogu pokazati koliko je problem ozbiljan. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2021. godini oko 16 miliona ljudi širom svijeta živjelo je s nekim oblikom poremećaja ishrane, među kojima je bilo gotovo 3,4 miliona djece i adolescenata. Kod mladih između 15 i 19 godina poremećaji ishrane procijenjeni su kod oko 0,4 posto populacije.
Iza tih procenata nalaze se mladi koji svakodnevno razmišljaju o tome šta smiju pojesti, koliko imaju kilograma, kako izgledaju pred ogledalom i da li su dovoljno „dobri“ prema standardima koje im društvo nameće. Upravo zbog toga poremećaji ishrane nisu samo pitanje hrane i tjelesne težine. Oni mogu značajno uticati i na fizičko, ali i na mentalno zdravlje.
O ovoj temi govorili smo u emisiji „U koraku sa sobom“, gdje smo razgovarali sa Majom Jonjić-Trifković, nutricionisticom iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane. Kroz razgovor smo pokušali približiti mladima šta su poremećaji ishrane, kako ih možemo prepoznati i, što je možda najvažnije, kako reagovati na vrijeme.
Adolescencija je period velikih promjena. Tijelo raste i razvija se, mijenjaju se potrebe organizma, hormoni, raspoloženje, ali i odnos prema samom sebi. Zbog toga restriktivne dijete i izbacivanje velikog broja namirnica mogu biti posebno problematični u ovom periodu.
„Adolescencija nije period u kojem je tijelu potrebna restrikcija, već adekvatan unos energije i svih potrebnih nutrijenata za pravilan rast i razvoj“, ističe Maja Jonjić-Trifković.
Ipak, kada govorimo o poremećajima ishrane, često prvo pomislimo na veliki gubitak kilograma. Međutim, prema iskustvu naše sagovornice, znakovi upozorenja mogu se pojaviti mnogo ranije.
„Veoma je važno reagirati na vrijeme kada osoba prolazi kroz period borbe s nekim oblikom poremećaja prehrane. Tijelo i svakodnevne navike te osobe šalju određene signale mnogo prije nego što se utvrdi dijagnoza“, objašnjava ona.
To znači da promjene ne moraju uvijek biti očigledne. Nekada se problem može primijetiti za stolom, u odnosu prema hrani ili u svakodnevnom ponašanju.
„Iz svoje prakse, iz ugla nutricioniste, te promjene i signali rijetko počinju tim drastičnim gubitkom težine. Oni najprije uključuju promjenu ponašanja za stolom i generalno ponašanje“, kaže Jonjić-Trifković.
Jedan od prvih znakova može biti nagla i opsesivna promjena načina ishrane. Osoba odjednom počinje izbacivati određene namirnice ili čitave grupe namirnica, često uz objašnjenje da želi „živjeti zdravije“. Naravno, sama odluka da se hranimo zdravije nije problem. Problem nastaje kada zdrava ishrana postane opsesija, kada se osoba počne bojati hrane ili kada svakodnevni život počne da se vrti isključivo oko kalorija, kilograma i izgleda.
„Jedan od najranijih pokazatelja koje roditelji i prijatelji mogu uočiti jeste definitivno nagla i opsesivna promjena u načinu prehrane. Osoba počinje izbacivati određenu hranu ili čitave skupine namirnica pod izgovorom da prelazi na zdravi način života“, navodi naša sagovornica.
Poseban pritisak danas dolazi i sa društvenih mreža. Svakodnevno gledamo fotografije „savršenih“ tijela, različite dijete, savjete kako smršati za nekoliko dana i sadržaje koji nam govore kako bismo trebali izgledati. Problem je što ono što vidimo na ekranu često nije realna slika života, a poređenje s drugima može lako uticati na naše samopouzdanje.
Prema UNICEF-u, mentalni poremećaji među adolescentima predstavljaju značajan javnozdravstveni problem, a u Evropi je 2019. godine procijenjeno da je oko 16,3 posto mladih od 10 do 19 godina živjelo s nekim mentalnim poremećajem. U te poremećaje ubrajaju se i poremećaji ishrane.
Zato je važno da o ovoj temi razgovaramo bez osuđivanja i ismijavanja. Rečenice poput „samo jedi normalno“, „nije ti ništa“ ili „izgledaš sasvim dobro“ možda djeluju bezazleno, ali osobi koja se bori mogu dodatno otežati situaciju. Nekada je dovoljno primijetiti promjenu, pokazati razumijevanje i pitati osobu kako se osjeća.
Poruka naše sagovornice mladima posebno je važna.
„Njihova vrijednost nije određena nikakvim brojem na vagi, izgledom tijela ili nerealnim idealom tijela koje im se nameće na društvenim mrežama svakodnevno“, poručuje Jonjić-Trifković.
Dodaje da mladi zbog izgleda ne bi trebali samostalno uvoditi restriktivne dijete, preskakati obroke ili izbacivati određene namirnice. Ako žele promijeniti način ishrane, važno je da o tome razgovaraju sa roditeljima, nutricionistom ili ljekarom i provjere šta je njihovom organizmu zaista potrebno.
Možda je upravo to najvažnija poruka cijelog razgovora – zdravlje ne počinje na vagi. Tijelo svakog mladog čovjeka je drugačije i ima svoje potrebe. Briga o sebi ne znači kažnjavati se zbog jednog obroka, osjećati krivicu zbog hrane ili pokušavati izgledati kao neko sa društvenih mreža.
Briga o sebi znači slušati svoje tijelo, tražiti pomoć kada nam je potrebna i razumjeti da vrijedimo mnogo više od svog izgleda.