Dr. Avad: Izraelska vojska uskraćivanjem vode želi protjerati Palestince iz domova

Povodom Svjetskog dana voda, Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) danas je organizovao seminar na temu “Voda za mir – svako izvorište treba sačuvati”.

Predavači iz Odjeljenja za zdravstvenu ekologiju i higijenu INZ-a Instituta Melita Lelić, dr. Nermin Rondić i dr. Jasmin Durmišević su na različitim primjerima, ukazali na potrebu dostupnosti vode svim građanima, kao i zloupotrebu ovog životno važnog resursa tokom ratnih i agresorskih pohoda.

Primjeri Ukrajine protekle godine, ili ratnog perioda u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995., prikazani su kroz primjere i izjave svjedoka i učesnika procesa opskrbljivanja vodom ratnog Sarajeva i drugih bh. područja.

Napravljena je paralela sa današnjim stanjem, te kapacitetima i očuvanosti vodnih resursa na području Zeničko-dobojskog kantona.  Ipak, najviše pažnje privuklo je emotivno i veoma sadržajno predavanje ljekara – neuropsihijatra dr. Hasana Avada (Hassan Awad), Palestinca, inače šefa Odjeljenja za ambulantne tretmane Centra za bolesti ovisnosti ZDK.

 Generacije odrastaju bez struje i vode

On je govorio o aspektu vode kao oružja prinude tokom decenija svog života provedenih u Gazi, kao i primjerima kako izraelska agresorska vojska, uz pomoć države, koristeći vodu prisiljava Palestince na egzodus.

Avad je do 2007. živio u Gazi i Rafahu, a i nakon toga je u nekoliko navrata dolazio u okupirano područje. Istakao je da je problem područja Gaze tzv. “slana” voda, odnosno voda za higijenu, sanitarije i kuhanje. Nakon decenija korištenja vode iz vodovoda  i za piće, djelovanjem agresorske vojske, što uključuje i nebrigu za prečišćavanje sanitarne i otpadne vode, palestinski gradovi, područje Gaze, već godinama vodu iz vodovoda ne mogu koristiti za piće. Ali to je samo jedan od problema.

– Život u Gazi je život sa 16 do 20 sati dnevno bez struje. Znam da mnogi Bosanci znaju šta je to, ali ovdje se ne radi o danu, sedmici, godini, nego o životu. Decenijama okupacije i decenijama bez struje. Djeca se rađaju, odrastaju, pohađaju škole, magistriraju, doktoriraju, dobivaju djecu koja pohađaju škole, sve sa četiri do osam sati struje dnevno. Šta to znači? Život bez frižidera, zamrzivača, bez mnogo proizvoda koji tamo moraju biti. Ponoviću, ne dan, godinu, nego od 1947. godine, to je sad već 77 godina.

On je učesnicima skupa govorio o utjecaju na mentalno zdravlje Palestinaca, ukazujući da je pojam samoubistva, zbog vjerskih opredjeljenja i načina života vvijekovima nepoznat na ovom području, posljednjih godina i decenija sve prisutniji među mladim Palestincima.

– Samo vjera i opredjeljenje vjere u Allaha/Boga još uvijek spriječava da trend samoubistava priđe ciframa nekih zapadnih, navodno “sretnih i mirnih” država. Ipak, kad magistrirate u Bosni, bilo gdje na svijetu, možete biti tužni što nemate posla, možete mu se nadati danima, mjesecima, pa i godinama. Nada, šansa, prilika održava čovjeka. pa čak i opcija da na kraju možete “pokupiti stvari” i otići u Njemačku. I to je opcija. Palestinci u Gazi nemaju ni tu opciju. Oni su okruženi i njima se ne dozvoljava izlazak, a i kad je moguć, nerijetko završava tragično. U Gazi se često kaže da je vjerovatniji i lakši put ka Džennetu (Raju) nego onaj koji vodi izvan Gaze. Upravo na temu mentalnog zdravlja najbolji primjer je mladića koji je savladan suicidalnim mislima odlučio da pliva – ka Kipru. Ko zna geografiju zna da je to smrtna presuda i najboljim plivačima na Planeti. Ali, beznađe čovjeka dovede do poremećaja mentalnog zdravlja i takve odluke, istakao je Avad.

Voda kao oružje decenijama u rukama Izraelaca

Učesnicima seminara, ljekarima, medicinskom osoblju, ali i predstavnicima komunalnih preduzeća iz ZDK, Avad je pojasnio sisteme prikupljanja vode u Gazi, koji su nerijetko ciljana meta oružane paljbe i uništavanja od strane agresorske vojske.

– Rezervoari na krovovima, ako i ne postanu meta oružja, uglavnom ne mogu biti napunjeni jer je pritisak vode kad ona dođe, tri – četiri sata u dva – tri dana, preslab da bi je prirodni “uzgon” potjerao na vrh zgrade. Onda se postavljaju rezervoari u podrumima, te se pumpama voda “tjera” na krov da bi se mogla koristiti. Ono što je prava lutrija je da se poklope periodi kad ima struje i kad ima vode, uglavnom ne budu istovremeno. Osjećaj poniženja, napetosti i nervoze sve je izraženiji, kako se zalihe vode smanjuju. Poznato je da nedostatak vode u organizmu izaziva osim fizičkih i mentalne probleme. To je veće decenijama oružje Izraelaca, kazao je dr. Avad.

On je naveo primjere da čak ni popravljanje stoljećima starog, a kamoli kopanje novog bunara, popravka instalacije ili cjevovoda, nije dozvoljeno bez dozvole izraelske vojske, a ta dozvola se uglavnom ne može ni da dobije.

– Umjesto dozvole, dođe vojska i zabetonira vam izvor, onesposobi ga kiselinama ili jednostavno preusmjeri sebi. Lično znam primjer komšije koji je uložio više od 50.000 dolara u kopanje bunara, jer je voda u Gazi dostupna tek na 70-80 metara, Izraelci su znali da kopa bez dozvole, kad je došao do vode, jednostavno su došli, zabetonirali izvor, a njega kaznili.

Na kraju, dr. Avad je svoje emotivno izlaganje prepuno detalja okrutnosti agresora u višedecenijskoj okupaciji gazde, završio fotografijom slapova vodopada iz BIH riječima – čuvajte vodu, čuvajte i Bosni i Hercegovinu. Prema podacima UN-a, značajni vodni resursi nalaze se u graničnim područjima više od 150 država svijeta, a samo njih 24 na cijeloj Planeti ima regulisane međugranične odnose kad je korištenje vode u pitanju.

INZ