Ovogodišnja tema svjetskog dana pčela „Zajedno sa pčelama za ljude i planetu – partnerstvo koje održava sve nas“, fokusira se na to kako ljudi i pčele zajedno rade na očuvanju i održavanju života ljudi i okoliša.
Tema ističe razvoj pčelarstva kroz različite kulture i krajolike tokom hiljada godina, istovremeno promovišući inovativne pristupe koji unapređuju proizvodnju i zdravlje pčela, te podržavaju egzistenciju pčelara.
Tema naglašava kako tradicionalna znanja i moderne tehnologije mogu doprinijeti održivom pčelarstvu, te kako partnerstva i inkluzivni pristupi mogu pomoći u osiguravanju održive budućnosti i za oprašivače i za ljude, uz unapređenje transformacije agroprehrambenih sistema.
Hiljadama godina pčele i ljudi dijele blisku i razvijajuću povezanost, oblikovanu načinima na koje su zajednice širom svijeta zavisile od pčela za hranu i egzistenciju, pri čemu su pčele često postajale dio njihovog kulturnog identiteta. Ovaj odnos se neprestano prilagođavao različitim okruženjima, tehnologijama i društveno-kulturnim potrebama.
Cilj je ojačati mjere usmjerene na zaštitu pčela i drugih oprašivača, što bi značajno doprinijelo rješavanju problema povezanih s globalnim snabdijevanjem hranom i eliminaciji gladi u zemljama u razvoju. Svi zavisimo od oprašivača i zato je ključno pratiti njihov nestanak i zaustaviti gubitak biodiverziteta.
Povećavanje prinosa
Organizacija za hranu i poljoprivredu (engl. Food and Agriculture Organization) obilježava ovaj dan od 2018. godine, zahvaljujući naporima Vlade Slovenije uz podršku Apimondia (Međunarodna federacija pčelarskih udruženja), koja je predvodila inicijativu da Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasi 20. maj Svjetskim danom pčela. Datum ovog obilježavanja izabran je zato što je tog dana rođen Anton Janša (1734–1773), pionir modernog pčelarstva.
Oprašivači poput pčela, ptica i šišmiša utiču na 35 posto svjetske poljoprivredne proizvodnje, povećavajući prinose 87 vodećih prehrambenih kultura širom svijeta, kao i mnogih lijekova biljnog porijekla. Tri od četiri kulture širom svijeta koje proizvode voće ili sjeme za ljudsku ishranu zavise, barem djelimično, od oprašivača. U poljoprivredi oprašivanje doprinosi ne samo većoj produktivnosti, već i poboljšanom kvalitetu sjemena i ujednačenosti usjeva. Kulture poput jabuka, badema, suncokreta, gorušice, bobičastog voća, kafe i brojnih povrtlarskih kultura imaju značajnu korist od aktivnosti pčela.
Uprkos njihovoj važnosti, populacije pčela i drugih oprašivača opadaju u mnogim dijelovima svijeta. Naučnici i ekološke organizacije povezuju ovaj pad s više faktora, uključujući gubitak staništa, klimatske promjene, izloženost pesticidima, štetočine i bolesti, monokulturnu proizvodnju, te smanjenje cvijetne biodiverzitetske raznolikosti.
Urbanizacija i promjene u načinu korištenja zemljišta također su smanjile prirodna staništa oprašivača. Ekstremne vremenske pojave povezane s klimatskim promjenama utiču na cikluse cvjetanja i narušavaju obrasce oprašivanja u mnogim regijama. Opadanje broja oprašivača sve više se smatra izazovom ne samo za očuvanje biodiverziteta, već i za dugoročnu sigurnost hrane.
Svjetski dan pčela 2026. godine usmjeren je na podizanje svijesti o očuvanju oprašivača i podsticanju praktičnih aktivnosti kako na nivou politika, tako i u lokalnim zajednicama. Stručnjaci pozivaju na uravnoteženu upotrebu pesticida, poljoprivredne sisteme prilagođene oprašivačima, povećanu sadnju cvijetnih vrsta i snažniju podršku naučno zasnovanim praksama pčelarstva.
Naglašava se uključivanje zaštite oprašivača u poljoprivredne politike i strategije prilagođavanja klimatskim promjenama. Istraživači i stručnjaci za poljoprivredu nastavljaju naglašavati da je zaštita oprašivača direktno povezana s povećanjem otpornosti usjeva, održavanjem ravnoteže ekosistema i osiguravanjem održive poljoprivredne proizvodnje.
Jedna od glavnih tema koja se često povezuje s opadanjem broja oprašivača jeste upotreba neonikotinoidnih insekticida. Brojna naučna istraživanja provedena tokom protekle decenije ukazala su na to da izloženost određenim neonikotinoidima može uticati na ponašanje pčela, njihovu orijentaciju, reprodukciju i zdravlje kolonija, posebno kada su oprašivači izloženi tokom dužeg vremenskog perioda. Zabrinutost za sigurnost oprašivača dovela je do toga da su neke države i regije, uključujući Evropsku Uniju, uvele ograničenja za vanjsku upotrebu određenih neonikotinoidnih supstanci.
Sve više stručnjaka zagovara integrisano upravljanje štetočinama (IPM), ciljano prskanje, pravilno vrijeme primjene pesticida i korištenje sigurnijih alternativa kako bi se smanjili rizici za pčele i druge korisne insekte.
Mala ulaganja prilika za sve
Samo pčelarstvo se sve više promoviše kao održiva ruralna djelatnost, jer zahtijeva relativno mala ulaganja i može se uspješno uklopiti u postojeće poljoprivredne sisteme.
Ovaj dan pruža priliku svima nama – bilo da radimo za vlade, organizacije ili civilno društvo, ili smo zabrinuti građani – da promovišemo aktivnosti koje će zaštititi i unaprijediti oprašivače i njihova staništa, povećati njihovu brojnost i raznolikost, te podržati održivi razvoj pčelarstva.
Ono što svi mi kao pojedinci možemo da uradimo jeste:
• sadnja raznih vrsta medonosnih biljaka koje cvjetaju u različito doba godine;
• kupovina meda i drugih pčelinjih proizvoda od lokalnih farmera;
• ostaviti “divlje” dijelove vrta (mala trava, cvjetovi i netaknuti dijelovi zemlje mogu biti sklonište i izvor hrane za oprašivače);
• kupovina organskih proizvoda iz održive poljoprivredne prakse;
• izbjegavanje pesticida, fungicida ili herbicida u našim vrtovima;
• pravljenje vodoskoka za pčele;
• pravljenje i postavljanje kućica za solitarne pčele;
• pomoć u održavanju šumskih ekosistema;
• podizanje svijesti oko nas dijeljenjem ovih informacija unutar naših zajednica i mreža;
• kontinuirana edukacija o biologiji i važnosti pčela i prirodi oko nas.
Dok svijet obilježava Svjetski dan pčela 2026. godine, poruka ostaje jasna: zaštita pčela i oprašivača od suštinskog je značaja za poljoprivredu, biodiverzitet, ishranu i dugoročnu održivost prehrambenih sistema širom svijeta.
Autor: Spec. veterinarske medicine iz zaraznih bolesti preživara Aida Šanjta-Reis; MA biologije; Stručni saradnik
