Činjenice o vidu

Vid je jedno od pet ljudskih čula, a pomoću kojeg primjećujemo, razaznajemo svjetlo, boje, oblike i udaljenosti. Organ čula vida je oko, ali ustvari je mozak organ koji „vidi“. Naime, mozak iz oba oka dobija obrnutu sliku nego što ona zapravo jest, pa je on usklađuje u sliku kakva je u stvarnosti. Oštećenja vida podrazumijevaju djelimično ili potpuno odsustvo prepoznavanja svjetlosti ili značajno oštećenje vida i ispoljavaju se kao sljepoća i slabovidnost, a nastaju kao posljedica očnih bolesti, urođenih ili stečenih stanja. Osobe sa oštećenjem vida su slijepe i slabovidne osobe.

Simptomi i znakovi koji bi trebali pobuditi sumnju na očne bolesti kod djece su:

bijela zjenica,
dijete ne uočava odnosno pogledom ne prati predmete i igračke,
dijete „škilji“, pokriva jedno oko rukom, naginje glavu,
dijete ima neprirodan položaj ili neusklađenost pokreta očiju (strabizam),
pokreti očiju izgledaju kao spontani ritmički trzaji (nistagmus),
pretjerano suzenje i crvenilo očiju,
umor, glavobolja ili vrtoglavica pri čitanju.

Neke od zanimljivosti o vidu koje se manje poznate ali veoma bitne su:

Jedno od petero školske djece ne zna da ima problem s vidom.
Čak 80% učenja kod djeteta temelji se na vizuelnom.
Rutinski pregledi vida izuzetno su važni za zdravlje djece.
Pregled očiju djeteta može se napraviti već s navršenih šest do osam sedmica života.
Kompletan oftalmološki pregled dijete treba napraviti u dobi od četiri godine, jer se tako mogu otkriti početni poremećaji koji još ne uzrokuju smetnje vida.

Autori:
Alajbegović Merima, Hrustić Nermin, Zatagić Maja