Svjetski dan prevencije samoubistva obilježava se 10. septembra, a ovogodišnja poruka usmjerena je na podizanje svijesti o mentalnom zdravlju, prepoznavanje psihičke patnje i važnost pravovremene podrške osobama koje prolaze kroz krizne periode.
Svjetski dan prevencije samoubistva prilika je da se o mentalnom zdravlju govori otvoreno, odgovorno i bez stigme. Ovaj dan podsjeća da samoubistvo nije samo individualni problem, već i značajno pitanje javnog zdravlja u kojem važnu ulogu imaju zdravstveni sistem, porodica, obrazovne ustanove, mediji i cijela zajednica.
Naglasak ovog dana nije na tragediji, već na prevenciji i stvaranju društva u kojem osoba koja prolazi kroz psihičku krizu može potražiti pomoć bez straha od osude.
Mentalne poteškoće mogu pogoditi ljude svih uzrasta i društvenih kategorija. Dugotrajan stres, osjećaj beznađa, usamljenost, gubici, životne krize i različiti oblici psihičkih poteškoća mogu ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje, posebno kada osoba nema odgovarajuću podršku ili ne dobije pomoć na vrijeme.
Zbog toga je prepoznavanje psihičke patnje jedan od ključnih koraka u prevenciji. Promjene u ponašanju, povlačenje iz društva, izražena bezvoljnost, osjećaj beznađa ili dugotrajna emocionalna preopterećenost mogu biti znak da je osobi potrebna podrška i razgovor.
Posebno je važno razumjeti da traženje pomoći nije znak slabosti. Naprotiv, obraćanje porodici, prijateljima, zdravstvenim radnicima ili stručnjacima za mentalno zdravlje može biti važan korak prema izlasku iz krize.
Veliku ulogu u prevenciji imaju upravo ljudi iz neposrednog okruženja. Porodica, prijatelji, nastavnici i kolege mogu primijetiti promjene koje osoba koja pati možda ne može ili ne želi sama izraziti. Ponekad je prvi korak jednostavan razgovor i spremnost da se nekoga sasluša bez osuđivanja i umanjivanja njegovih problema.
Otvorena komunikacija posebno je važna među mladima. Škola i porodica trebaju biti mjesta u kojima se o mentalnom zdravlju može razgovarati bez srama i straha. Stvaranjem sigurnog okruženja povećava se mogućnost da će osoba na vrijeme reći da joj je potrebna pomoć.
Jedna od najvećih prepreka prevenciji jeste stigma koja i dalje prati mentalne poteškoće. Strah od osude može dovesti do toga da ljudi skrivaju probleme, izbjegavaju razgovor i odgađaju traženje stručne pomoći. Zato je važno mentalno zdravlje posmatrati kao sastavni dio ukupnog zdravlja, baš kao što se posmatra fizičko zdravlje.
Svjetski dan prevencije samoubistva zato nosi poruku da niko ne bi trebao ostati sam sa svojim problemima. Pravovremeni razgovor, razumijevanje i dostupna stručna pomoć mogu napraviti razliku u životu osobe koja se nalazi u krizi.
Briga o mentalnom zdravlju ujedno je i briga o životu. Prevencija počinje stvaranjem društva u kojem ljudi mogu govoriti o svojim teškoćama, biti saslušani i dobiti pomoć onda kada im je najpotrebnija.