Antraks: Istorijat, zaraza, simptomi, posljedice, zaštita..

Anthrax, prostrel, bedrenica, crni prišt je akutna zarazna bolest, koja se najčešće kod domaćih životinja pojavljuje kao septikemija, praćena visokom temperaturom, otokom slezene i serozno-mukoznim edematoznim krvarenjima i naglim uginućima, pri čemu lešina ostaje neukoćena. Bedrenica je zoonoza, oboljevaju i ljudi.

Bolest je poznata od davnina, a njena infektivnost utvđena je davne 1836. godine. Koch i Pasteur su prvi 1876. godine  uzgojili uzročnika na hranljivim podlogama i otkrićem spora bacili novo svijetlo na izvore infekcije i način širenja zaraze.

Ubrzo nakon toga je dokazana mogućnost zaštitnog vakcinisanja, značenje kapsule za virulenciju bacila, a u dijagnostici je pronađena Ascolijeva termoprecipitacija.

Bedrenica je nekada bila veoma rasprostranjena kod domaćih i nekih divljih životinja u skoro svim zemljama Europe, kao i na drugim kontinentima. Primjenjivanje veterinarsko-sanitarnih, biosigurnosnih i imunoprofilaktičkih mjera je uticalo da se smanjio broj oboljelih domaćih životinja i uginuća, tako da se sada bedrenica pojavljuje više sporadično.

Međutim, svjedoci smo ponovnog suočavanja sa ovom zarazom kako u susjednim zemljama, tako i Bosni i Hercegovini i nedavni slučajevi zabilježeni u Splitsko-dalmatniskoj , Šibensko-kninskoj županiji, kao i Livanjskom kantonu, upozoravaju na maksimalne mjere opreza.

Izvor infekcije mogu da budu zemljište, životinje i ljudi. Životinje najčešće mogu da se inficiraju posredno ili neposredno sporama uzročnika bedrenice, koje se nalaze u zaraženom zemljištu.

Ljudi se inficiraju ukoliko dođu u direktan ili indirektan kontakt sa oboljelom domaćom životinjom, njihovim sirovinama, proizvodima od takvih životinja ili leševima. Infekcija se kreće u zatvorenom krugu – od inficiranog tla, preko domaćih životinja, opet prema zemljištu.

Spore Bacillus anthracis mogu decenijama da se sačuvaju u površinskim, katkad i u dubljim slojevima zemljišta (stacionarnost žarišta) i zbog toga antraks predstavlja u pravom smislu riječi infekciju tla, koja se teško i sporo dekontaminira, te ima veoma važnu ulogu u epizootiologiji i epidemiologiji crnog prišta, bedrenice.

Životinje se inficiraju antraksom alimentarno, najčešće na paši u rano proljeće, kada je trava još niska i lako se čupa sa korijenom iz vlažne zemlje, u kojoj se nalaze spore antraksa, kao i u poznu jesen. Samo u izuzetnim slučajevima do infekcije dolazi preko respiratornog trakta kod svinja, koje udišu prašinu iz slame u kojoj se mogu naći spore antraksa.

Akutni antraks najčešći je oblik antraksa kod goveda. Tok bolesti je buran i kratak, traje najviše 12-48 sati i završava smrću životinje.

Počinje iznenada visokom temperaturom od 41℃ – 42℃, koja se zadržava do pred smrt životinje. Sluzokože glave su veoma crvene, a često i cijanotične. Konjuktive su otečene, sa tačkastim krvarenjima. Pojavljuju se suze i krvav iscjedak.

Životinja slabo uzima hranu i ne preživa, malaksala je i ošamućena, ukočenog i uplašenog pogleda. Pri hodu zanosi zadnjim dijelom tijela, drhti , a ponekad životinje imaju napade mahnitosti i uzrujanosti (rika, kopanje nogama, propinjanje i sl.).

Epidemiologija antraksa je dobro proučena. Svaki slučaj antraksa kod čovjeka je u neposrednoj ili posrednoj vezi sa uzročnikom koji potiče od oboljele ili uginule životinje. Najčešće oboljevaju stočari, mesari, veterinari, kožari, prerađivači vune i ljudi koji konzumiraju meso i mesne prerađevine bolesne životinje. Oboljenje kod ljudi može se javiti kao jedan od tri poznata oblika: kožni, gastrointestinalni (crijevni) i respiratorni (plućni).

U većini razvijeni zemalja vakcincija prijemčljivih životinja u distriktnim područjima antraksa smanjila je prevalenciju antraksa na beznačajan nivo u nacionalnim okvirima.

Redovne vakcinacije koje se provode u Bosni i Hercegovini također su pokazale dobre rezultate u kontroli bolesti i malom broju slučajeva. Pojedinačne štete ipak mogu nastati zbog smrtnosti, koja nadilazi 90%.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da se radi o zoonozi i velikoj opasnosti da je upravo i kod pojedinačnih sluzčajeva ugroženo zdravlje ljudi.

Higijena je najznačajniji pojedinačni faktor u prevenci širenja bedrenice. Lešinu se ne smije otvarati, da se ne bi kontaminirala okolina, već pod kontrolom veterinara i inspekcije neškodljivo ukloniti, najbolje spaliti, a u nemogućnosti spaljivanja pristupiti zakopavanju zajedno sa prostirkom (steljom) i kontaminiranim tlom.

Sve životinje sumnjive na zaraženje  i sumnjive na oboljenje treba smjesta odvojiti, a zaraženo domaćinstvo staviti u karanten tokom dvije sedmice. Provoditi sve biosigurnosne mjere s posebnom pozornošću na mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, ako i uklanjanja pasa lutalica u distriktnim područjjima.

Staviti pod apsolutnu kontrolu kretanje životinja, kupo-prodaju i promet sirovina koje potiču iz distriktnih područja.

Imunoprofilaksa se obavezno primjenjuje sistematski u distriktima 14 dana prije izgona na pašu i 14 dana prije početka zimske ishrane, a zatim u svim slučajevima kod iznenadnih pojava bolesti poslije elementarnih nepogoda ( poplave, klizišta i dr.)

JAVNO ZDRAVSTVO. Iako bedrenica, antraks u razvijenim zemljama više nije značajna bolest životinja, ipak ona još uvijek drži važnu socijalnu poziciju kao potencijalna zoonoza. Bitno je drugačije u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, gdje je bedrenica još uvijek značajna bolest stoke. Tamo postoji velika opasnost za ljude, koji dolaze u priliku da jedu meso inficiranih životinja. Tako nastaje tkz. ruralni tip bedrenice. U ovom se slučaju bedrenica u čovjeka očituje u kožnom ili crijevnom obliku. Kožni se obično pojavi na ekstremitetima kao crni prišt (pustula maligna; karbunkul), ili u obliku progresivnog difuznog edema, koji se može razviti u septikemiju. Crijevna bedrenica nastane kao posljedica alimentarne infekcije, zahvati crijeva, posebno tanko crijevo, a očituje se simptomima tifusa.

Kod industrijskog tipa bedrenice primarna je lokalizacija u dišnom sistemu, a oboljevaju radnici u industriji prerade kože, vune, dlake i krzna. Oni udišu spore antraksa zajedno s prašinomi tako obole od plućne bedrenice.