Životinjski otpad – veliki zdravstveni i okolinski problem u ZDK (Karakteristike i utjecaj na okoliš)

Upravljanje i zbrinjavanje nusproizvoda i otpada životinjskog porijekla predstavlja važno pitanje u oblasti veterinarstva i oblasti ekologije budući da nusproizvodi i otpad životinjskog porijekla predstavljaju potencijalni rizik zbog izbijanja zaraznih bolesti i narušavanja životnih uslova. Iz ovih razloga, uređenje sistema zbrinjavanja i upravljanja nusproizvodima i otpadom životinjskog porijekla jedan je od prioriteta u interesu zaštite javnog zdravlja, zdravlja životinja i zdravlja okoliša.

Osim toga, uređenje ovog problema predstavlja za Bosnu i Hercegovinu (BiH) izazov u kontekstu evropskih integracija i izvoza namirnica životinjskog porijekla u Evropsku uniju (EU), budući da je ovo pitanje striktno uređeno u EU i predstavlja dio pravne stečevine EU.

Životinjski otpad obuhvata dijelove tijela ili leševe životinja ili riba, te otpadne životinjske proizvode koji nisu namijenjeni direktnoj ljudskoj konzumaciji, isključujući fekalije. Otpadna životinjska materija predstavlja tekući i kruti izmet i stajnjak.

Nusproizvodi životinjskog porijekla su cijeli životinjski trupovi ili dijelovi trupova ili proizvodi životinjskog porijekla koji nisu namijenjeni ishrani ljudi, uključujući jajne ćelije, embrione i sjeme za osjemenjavanje životinja.

Nusproizvodi životinjskog porijekla (eng. animal by-products – ABP) su leševi i dijelovi trupova iz klaonica, skloništa za životinje, zooloških vrtova i veterinarskih ustanova, te proizvodi životinjskog porijekla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi, uključujući otpad iz ugostiteljskih objekata.

Nusproizvodi i otpad životinjskog porijekla moraju biti razvrstani u propisane kategorije prema nivou rizika po veterinarsko javno zdravstvo i zdravlje životinja na tri kategorije:

1. materijal Kategorije 1 (npr. domaće i divlje životinje kada se sumnja da su zaražene bolestima koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje, kao što je BSE; nusproizvodi koji sadrže ostatke kontaminanata; prikupljeni tokom tretmana otpadnih voda i dr.),
2. materijal Kategorije 2 (npr. stajsko đubrivo; nusproizvodi koji sadrže ostatke veterinarskih lijekova i kontaminanata; uginule životinje, osim onih za klanje ili ubijenih za ishranu ljudi, uključujući ubijene životinje u svrhu kontrole bolesti; fetusi; jajne ćelije, embrioni i sjeme za osjemenjavanje životinja, koji nisu namijenjeni za osjemenjavanje; uginuli pilići u ljusci jajeta; proizvodi životinjskog porijekla koji više nisu za ishranu ljudi zbog prisutnosti stranih tijela u tim proizvodima i dr.) i
3. materijal Kategorije 3 (npr. trupovi i dijelovi zaklanih životinja ili u slučaju lovne divljači tijela ili dijelovi ubijenih životinja koji nisu za ishranu ljudi iz komercijanih razloga; dijelovi trupa, koji su ocijenjeni kao neupotrebljivi za ishranu ljudi; glave peradi; kože, uključujući odstranjene dijelove prilikom obrade koža, rogovi i noge; čekinje svinja; perje; krv životinja zaklanih u klaonici; odmašćene kosti; čvarci; mulj iz separatora ili centrifuge za preradu mlijeka; ugostiteljski ostaci i dr.).

Prema podacima datim u “Studiji izvodljivosti zbrinjavanja otpada životinjskog porijekla na području Zeničko-dobojskog kantona sa planom aktivnosti“ (INZ, 2019.), procjenjuje se da se samo na području ZDK godišnje produkuje cca 23.000 tona/god nusproizvoda i otpada životinjskog porijekla.

Trenutno ne postoji uspostavljen sistem upravljanja nusproizvodima i otpadom životinjskog porijekla u BiH.

PRAVILNO ODLAGANJE OTPADA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA – NEOPHODNO U CILJU ZAŠTITE ZDRAVLJA LJUDI, ŽIVOTINJA I OKOLIŠA.

INZ

Projekat: “Promocija adekvatnog zbrinjavanja otpada životinjskog porijekla i mapiranje lokacija divljih deponija otpada životinjskog porijekla na području Zeničko-dobojskog kantona“, sufinansiran sredstvima Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK.