Savjeti vlasnicima domaćinstava i vrtova: Vrijeme za borbu protiv šimširovog moljca

Mnogobrojna domaćinstva, a nerijetko i dvorišta kolektivnog stanova krase žbunovi šimšira (latinski Buxus sempervirens). Proljeće, odnosno početak maja je jedno od najkritičnijih doba za uspješan uzgoj i održavanje ovog ukrasnog grma kojeg su stari Egipćani  gajili u vrtovima još prije 6000 godina, ističu iz Zavoda za zaštitu bilja Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

Zelen i ljeti i zimi, pogodan za oblikovanje, lagan za održavanje, dugovječan i skromnih zahtjeva nije slučajno najprodavanija hortikultura. Ovaj simbol besmrtnosti, čvrstoće i postojanosti, kako je zapisano u starim knjigama, teško da je to, barem u Evropi nakon 2006. godine, kada su svi koji se brinu o zelenilu na privatnim ili javnim površinama počeli uviđati razmjere štete na pojedinačnim grmovima šimšira ili živim ogradama od šimšira.

U početku na donjim dijelovima grma i u njegovoj unutrašnjosti, a kada je šteta postala vidljiva na vanjskim dijelovima, je detektovan kao “Šimširov moljac” (Cydalima perspectalis) porijeklom iz Azije (Kina, Koreja i Japan), a u Evropi je prvi put evidentiran u Njemačkoj 2006. godine u rasadniku koji se nalazi u blizini granice sa Švicarskom, najvjerovatnije unesen sadnicama šimšira iz Kine. Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe, u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji, a migracijom i letom odraslih oblika, stigao je do Bosne i Hercegovine.

Pet godina prisustva u BIH

Tokom 2015. godine je po prvi put službeno determiniran  na području Bosanske Posavine, tačnije u Odžaku, a nakon toga i u Zeničko-dobojskom kantonu, te drugim područjima. Šimširov moljac je leptir iz porodici porodice Crambidae. Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje, a prva generacija se javlja u proljeće. Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće.

– Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila su bijele boje i imaju smeđi rub. Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa, mogu se pojaviti i jedinke s potpuno smeđim krilima. Leptir je aktivan noću, i jaja odlaže jaja s donje strane šimširovog lista. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjim listovima ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim tačkama na leđnoj strani i dugačke su do 4 cm. Zbog ovakvih karakteristika veoma ga je teško primijetiti, jer se potpuno utapa u boje listova i grančica šimšira, navodi Kasim Velić, rukovodilac Zavoda za zaštitu bilja INZ-a.

Te gusjenice na kraju pojedu čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Jedna gusjenica tokom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti. Od velike je važnosti na vrijeme uočiti gusjenice te početi sa suzbijanjem, dok su gusjenice u mlađim stadijima što se može utvrditi samo temeljitim pregledom unutrašnjosti grma i tada ih je najlakše uništavati.

Jedna od prvih mjera je redovno pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i hemijskim metodama. Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu primijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje.

Takođe u nehemijske metode suzbijanja preporučuje se ispiranje grma šimšira vodom pod snažnim pritiskom, a potom mehaničko uništavanje gusjenica opalih prilikom ovog tretmana kao i primjena preparata na bazi “Bacillus thuringiensis ssp. kurstaki”.

U INZ-u napominju da rana (posebno u proljeće) i redovna kontrola biljaka šimšira je najdjelotvornija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tokom godine.

Hemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica.

Drastične hemijske mjere

Za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid. Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC.  Rogor 40, aktivne tvari dimetoat, u koncentraciji 0, 20% koji uz sistemično ima i kontaktno djelovanje, smanjen je broj gusjenica nakon tretiranja, prvi dan za 33%, treći za 67%, peti za 94%, dok sedmi dan nije bilo živih gusjenica.

– Prilikom prskanja napravljenim rastvorom, vrh cijevi prskalice ili uređaja sa kojim se vrši tretman potrebno je višekratno i sa svih strana, od dna do vrha, unositi u grm šimšira te na taj način „okupati“ cijelu biljku iz vana ali i unutrašnjosti grma. Samo na taj način bit ćemo sigurni u uspjeh zaštite, napominje Velić.

Prilikom hemijskog tretmana poduzet uobičajene mjere zaštite naznačene u Pravilniku o obavezama korisnika fitofaramceutskih sredstava ( „Službeni glasnik BiH broj 101/12) i Koraci sigurne primjene FFS za zaštitu bilja. Ukoliko u blizini grmova šimšira ima cvijetnica koje posječuju pčele (maslačak, mrtva kopriva, tratinčica i sl), potrebno ih je pokositi ili adekvatno pokriti kako ne bi došlo do trovanja pčela.

Zaštitu od šimširovog moljca potrebno je u kontinuitetu provoditi do septembra inače gubimo „rat“ sa ovom opasnom štetočinom ili planirati sadnju nekih drugih zimzelenih ukrasa u našim dvorištima i parkovima. Iako šumari i agronomi već dobro poznaju štetnika, njegova oštećenja te mjere suzbijanja, važno je stalno upozoravati na drastične štete koje može izazvati ovaj štetnik.

Sve izgrižene, suhe i zaražene dijelove treba odstraniti i spaliti. Ponekad je potreban drastičan rez, pri čemu se čitav gornji dio biljke odstrani, ostavi se samo niska stabljika i korijen. Biljka će, ukoliko je zdrava i dovoljno jaka, istjerati nove mladice, navodi se u preporuci iz ovog Zavoda.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica